Spomen i meditacija Vukovara i Škabrnje u Ljubitovici

U predvečerje 18. studenoga, na koji se svi oni koji osjećaju da je pripadnost hrvatskoj krvi jedan od elementarnih čimbenika njihova bitka – spominju žrtava Vukovara i Škabrnje, okupilo se četrdesetak župljana Ljubitovice pred kapelom sv. Ante Opata u župnom dvorištu na svetoj misi za sve poginule. Epidemija je učinila da nismo u župnoj crkvi, al’ Gospodin se pobrinuo da najavljena bura ne zapuše pa prohladna noć i nije bila odviše neugodna. U prvim redovima naša najveća snaga – oni zbog kojih se vrijedi truditi i sjećati – naša djeca.

„Nismo ovdje da bi se osvećivali, već da se pomolimo za sve one kao ja ili vi, koji su u Vukovaru i Škabrnji izgubili svoj život.“ Zaborav? Zdrava osoba ne može zaboraviti. Barem ne krupne stvari u životu. Oprost? Utopija za one kojima vjera dođe kao ukras na nošnji za pokazivanje. Za one čija je vjera živa – alat za borbu protiv zla. Ne zla koje drugi čine jer na njega najčešće ne možemo utjecati, nego zla koje zarobljava moje srce i čini me nesretnim, opterećenim i mrzovoljnim čovjekom, a zove se mržnja. Dok djeca sa župnikom razgovaraju  o onome što vjerojatno još uvijek, barem u potpunosti – ne mogu razumjeti, a odrasli hodaju po užetu oprosta opirući se mržnji koja tamni ispod njega, u svijesti pluta misao; mirna večer među svojima, premda s manje dinamike, podsjeća na Kristovu posljednju večeru. Uvod u strahotu događaja sutrašnjeg dana te ’91. – strahotu koja nastaje kad čovjek izgubi vezu sa svojim Izvorom i Stvoriteljem – kao što je Veliki četvrtak uvod u Muku Gospodinovu.

Nakon mise blagoslovljeni su lampioni koje će župljani ponijeti svojim kućama, a dio njih je upaljen na ulazu i izlazu iz sela. Djeca su svoje lampione postavila podno križa pred kapelom. Križ je bez corpusa. Krist je nakon muke položen u grob al’ nije u njemu ostao. Križ je uvjet uskrsnuća. I kao što je krv mučenika sjeme novih kršćana, žrtva je njihova sjeme naše slobode. Slobode koja je skupo plaćena da bi ju olako shvatili. Slobode u koju su oni koji nisu kalkulirali ugradili najviše što su mogli – svoje živote. I opet ga čujem: „Nitko nema veće ljubavi od ove“. Sloboda je to koja se čuva trajnom brigom za domovinu koliko je u našoj moći, a pravedno ćemo se za nju brinuti onoliko koliko u našim srcima bude buktala želja za konačnom Domovinom.

Branimir Višić

Pogledajte još

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 34. nedjelja kroz godinu A – Isus je Kralj milosrđa (Svetkovina Krista Kralja)

Evanđelje: Mt 25, 31-46 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme reče Isus svojim …

Svetkovina posvete crkve sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu.

Župna zajednica na Šubićevcu u Šibeniku proslavila je u nedjelju, 15. studenoga 2020., trinaestu obljetnicu …

Arhivke snimke. Mjuzikl djece iz OŠ Brodarica posvećen sv. Nikoli Taveliću izveden prije 20 godina 13. studenog 2000.

Prije dvadeset godina za tridesetu obljetnicu kanonizacije sv. Nikole Tavelića Samostan svetog Frane, župa Brodarica …