RAZGOVOR: Sa s. Elizabetom Glasnović razgovarali smo o kršćanskoj ljubavi, međuljudskoj solidarnosti, božićnom darivanju i Udruzi sv. Vinka Paulskoga

1. Danas je Nedjelja Caritasa. Crkva u središtu Došašća vjernicima posvješćuje nužnost djela milosrđa. Što je to Caritas?

Caritas je ljubav. I to djelotvorna ljubav prema svima, ne samo prema kršćanima, ili onima koji su nam blizu, ili prema onima koji su nam dragi. Caritas je milosrđe. A milosrđe je u današnje vrijeme jedan zaboravljeni atribut za Boga. Taj atribut opisuje Boga kao samu ljubav koja neprestano stvara ovaj svijet.. To je naš Bog u svojoj biti. Caritas je bezuvjetna ljubav prema svakom bratu čovjeku u potrebi.

Kada govorimo o karitativnoj ljubavi, imamo također i encikliku pape Benedikta XVI. Deus Caritas est – Bog je ljubav. U njoj se govori o nekoliko važnih tema naše vjere: o Isusu Kristu koji je utjelovljena Božja ljubav, o ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, a u drugom dijelu tema je Caritas – ljubav Crkve kao »zajednice ljubavi«. Papa tu naglašava karitativno djelovanje Crkve kao očitovanje trinitarne ljubavi i karitativni rad kao zadaću Crkve. Dakle, biti karitativan naša je zadaća.

2. Kakvo je kršćansko shvaćanje ljubavi?

Kršćansko se milosrđe i ljubav ne mogu i ne smiju svoditi na jednostavni humanizam. Ne možemo kršćanstvo svesti na pothvat bilo koje ljudske promidžbe. Imamo danas ljude koji kažu: Ja ne moram biti kršćanin, glavno da sam dobar čovjek. Ta teza ne stoji, jer Bog je na vrhuncu svega, On je sve stvorio i On je najveća Dobrota, ljepota i jedinstvo. Mi participiramo njegovu dobrotu. Materijalna potpora je svuda potrebna, ali ne izražava cjelovitu ljubav jer ne sudjeluje u Kristovoj ljubavi. Istinska kršćanska ljubav je konkretno očitovanje Božje ljubavi u tvarnoj ljubavi prema čovjeku, ali i u naviještanju Evanđelja, Radosne vijesti.

Pred nama je radosna nedjelja, nedjelja ljubavi. Crkva to čini preko karitativne djelatnosti, započete još u prvim stoljećima svog postojanja u obliku službe pomaganja potrebitima koja se zvala “diakonia”.

3. Došašće i Božić vrijeme su darivanja i međusobne solidarnosti. Kako bi to vrijeme kod jednog vjernika trebalo biti?

Isus Krist je najprije nama svima dar jer nam je donio spasenje i vječni život. Sve ono što jedan kršćanin čini jest zapravo zahvalnost prema toj Božjoj ljubavi. Kršćanin se u svakom danu, a posebno u ovom vremenu treba više zauzeti za djela milosrđa. Imamo duhovna i tjelesna djela milosrđa. Možda nekome ne mogu financijski, materijalno pomoći, ali mogu duhovno, mogu uputiti lijepu riječ, savjetovati u dvojbi, neuka poučiti, za sve  potrebite Boga moliti… Kršćanska ljubav nije pasivna, nije ravnodušna. Najgori su mlaki kršćani koji misle da će netko drugi nešto napraviti umjesto njih, pa od njih često čujemo riječi: Ima tko će pomoći, ima tko će učiniti za potrebite… takvi ljudi sami odustaju da budu slični Bogu u ljubavi i stvaraju jednu ravnodušnost i nemar…

Majka Tereza je rekla: „Lako je voljeti one koji su daleko, ali nije uvijek lako voljeti one pored nas. Ljubav treba početi s jednom osobom.“ A svi mi imamo barem jednu osobu pored sebe kojoj treba naša briga i ljubav. Svatko treba ljubav, svaka osoba treba znati da je željena – i ono dijete u Africi, i onaj starac u Indiji, i oni mladi u Hrvatskoj, i ona obitelj u Argentini… Svaki čovjek je vrijedan Božje i naše ljubavi.

4. Božić kao da sve više postaje slavlje kupnje i potrošnje. Koji je pravi smisao Božića i božićnih blagdana?

Pravi smisao Božića ne bi smio zasjeniti adventski konzumerizam. U Novom zavjetu imamo rečenicu da su kršćani „u svijetu, ali ne od svijeta“. U ovome božićnom vremenu mi smo sad na ispitu. Lako je pasti pod marketinške trikove. Riječ je o tome hoću li ja zaboraviti dolazak Boga na ovaj svijet i umjesto jaslica staviti u kući orašara koji je poganska amajlija za donošenje sreće ili ću ukrasiti dom gnomovima, koji su zapravo mitološka bića bez smisla ili ću staviti izmišljenog djeda božićnjaka i njegove sobove.

U vrevi ulica i trgova mi vidimo samo to fizičko svjetlo i kao da se pred nas stavlja ona rečenica: „Dušo moja, jedi pij uživaj!“ To nam često puta umanjuje onaj pokornički dio Došašća koji je usmjeren i na liturgiju kvatre kroz ovaj tjedan za zahvalu i ljubav, ali i kršćanski način odricanja kako bismo prepoznali Svjetlo istinsko – Isusa.

5. U Šibeniku postoji Udruga sv. Vinka Paulskog. Kako Udruga djeluje?

Svrha Udruge sv. Vinka Paulskoga je da pomaže osobama u potrebi bez obzira na vjeru, rasu, naciju i spol kojima nije ugrožena samo materijalna egzistencija, ali se osjećaju osamljeni, napušteni i zaboravljeni od uže i šire zajednice. Poslanje Udruge je da im pomogne vratiti samopouzdanje i da ponovno pronađu smisao svog života.

Dragi Bog nam uvijek providi sredstva za osobe u potrebi kojima pomažemo. Nekad Udruga ni sama ne zna kako pomoći, ali onda Providnost pošalje osobu i sredstva kako bi članovi Udruge ispunili svoje poslanje. Zahvalni smo svakom dobročinitelju, ali i svakom članu koji sebe nesebično daje za naše prijatelje.

6. Na koji način članovi žive kršćansku ljubav?

Sv. Vinko je svojevremeno rekao: „Nije sve u tome da se dijeli juha. To mogu činiti i bogataši. Mi moramo uvijek biti tu za one koji nas trebaju. I što oni budu grublji prema nama i prljaviji, to im više svoje ljubavi moramo dati.“

Ljudi nekad misle da biti član Udruge znači biti savršen kršćanin i čovjek.  Međutim, i sami članovi ponekad klonu, pitaju se ima li smisla. Svi se nekad pitamo kako, odakle, zašto baš njima? I slično… ali, onda Bog pokazuje put na čudesne načine. To je ta milosrdna ljubav – da se Bog služi i nama nesavršenima. Sami članovi žive vinkovsku duhovnost.

7. U ovom vremenu pred Božić imate li neke akcije i neke humanitarne događaje?

U ovo vrijeme pred Božić imamo akcije s nekim ustanovama kao što je starački dom, dječji vrtići, određene škole i slično. Ljubav uvijek nađe put. S mladima iz Marijanske vinkovske mladeži radili smo adventske vijence i prodavali ih na nedjelju Krista Kralja te taj prilog usmjerili na naše štićenike i njihove potrebe. Inače, svaki tjedan članovi zajedno s nama sestrama pomažu određenim starijim i nemoćnim osobama po kućama, , vode ih liječniku, na hitnu, očiste im kuću, odu po potrepštine, lijekove, plaćaju račune, i ostalo… Naizgled, male stvari, ali osamljenima su jako bitne, jer nemaju nikoga svoga i članovi Udruge su im jedina nada u njihovim borbama. Također, obilazimo obitelji s djecom i nastojimo tu djecu uvijek razveseliti, a roditeljima olakšati egzistenciju koliko možemo.

Udruga sv. Vinka u Šibeniku redovito pomaže i Kućicu siromaha sv. Vinka u Argentini gdje služe i djeluju naše sestre milosrdnice. Isto tako imamo u planu u utorak na blagdan svete Lucije 13. prosinca biti na misi u župi Gospe vam grada te nakon mise održati humanitarnu akciju s kolačima i rukotvorinama uz pjesme slavljenja koje će animirati bend Talita kum. Prikupljat ćemo priloge za potrebe naših misija na dalekim Salomonskim otocima gdje sestre djeluju, imaju široko polje rada uz članove Udruge sv. Vinka i Marijanske vinkovske mladeži. Tom akcijom želimo djeci u misijama uljepšati Božić i prikupiti za koju kućicu od drveta obiteljima. Bog nam daje snage i uvijek nam vraća stostruko!

razgovarao : Ivo Kronja

foto: facebook