Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Svečanim misnim slavljem u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku, u subotu 25. srpnja, proslavljena je svetkovina svetoga Jakova apostola, zaštitnika Šibenske biskupije i naslovnika šibenske prvostolnice. Ovogodišnje slavlje imalo je i poseban, jubilaran značaj jer je euharistiju predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, koji je tom prigodom ujedno obilježio deset godina svoje biskupske službe na čelu Šibenske biskupije.
Uz biskupa Rogića, u koncelebraciji su bili generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec, katedralni župnik don Krešimir Mateša te još petnaestak svećenika. Svečanosti liturgijskoga slavlja pridonio je Mješoviti katedralni zbor pod stručnim ravnanjem profesorice Jelene Mikulandre, uz orguljašku pratnju profesora Nikole Lovrića Caparina.
U homiliji biskup Tomislav Rogić u središte je stavio pojam Božje slave, suprotstavljajući zemaljska poimanja uspjeha kršćanskom pozivu na poniznost i međusobno služenje. Naglasio je kako se Bog proslavio u svojim apostolima, a oni su postali proslavljeni te ih Crkva i danas slavi, pri čemu je ugodno istaknuo lik svetoga Jakova. Biskup je poručio kako postoji samo jedna dobra i prava slava, a to je Božja slava, te da sve ono što vodi k njoj ostaje zauvijek neprolazno. Vjernički život stoga je definirao kao neprestano traženje Božje slave i činjenje onoga što je Bogu milo, kako bi nas to jednog dana dovelo u vječnost.
Osvrćući se na svakodnevicu, biskup je primijetio koliko se u današnjem društvu govori o slavi i slavnim osobama — od sportaša, pjevača i izumitelja do medijskih ličnosti i influencera — pri čemu se čestito raspravlja o tome čija je slava pala u zaborav, a tko se tek ima proslaviti. Među ljudima se slava redovito vezuje uz velike uspjehe, društvene pozicije, bogatstvo, moć ili vlast. Međutim, Božja riječ i Isus Krist nude potpuno drugačiji pristup. Krist, koji je slava Očeva, proslavio se na križu, u boli i sramoti, pijući čašu muke.
Biskup se dotaknuo i biblijskog ulomka o majci Ivanovoj i Jakovljevoj, sinova Zebedejevih, koja je za svoje sinove tražila prva mjesta u zemaljskom kraljevstvu, što je za nju bio vrhunac ljudskog dosega. Isus joj jasno odgovara da među njegovim učenicima neće biti tako, nego da će se pred Bogom i jedni pred drugima dokazivati kao poslužitelji i sluge. Sin Čovječji došao je služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge, pa će i njegovi sljedbenici biti njegovi tek ako budu znali služiti jedni drugima. Upravo u tom služenju ogleda se Kristovo poslanje i odražava Božja slava.
Opisujući svetoga Jakova kao hodočasnika, navjestitelja i mučenika, biskup Rogić je istaknuo kako se u njemu oslikavaju riječi Knjige Izreka jer je u sebi pohranio Božju riječ i zapovijedi, osluškivao Božju mudrost te razborito tragao za Božjim znanjem i voljom. Hodio je u bezazlenosti stazama dobra na slavu Božju, navješćujući Isusovo uskrsnuće i život vječni. Sam svetac postao je slika hodočasnika prema vječnosti u Bogu, što je prikazano i na glavnom oltaru šibenske katedrale.
Nadalje, biskup se prisjetio i biskupijskoga hodočašća na grob svetoga Jakova u Santiago de Composteli, istaknuvši kako uz čuveni Camino i vanjska hodočašća postoji ono još važnije, unutarnje hodočašće — usmjerenje prema vječnosti u Bogu iz kojega nitko nije izuzet. Jakov je postao mučenik ne ljudskom snagom, nego snagom Božjom i milošću koja od glinene posude čini svjedoka.
Na kraju homilije biskup je pozvao na molitvu svetom Jakovu za današnje kršćane u Šibeniku, biskupiji i cijelome svijetu, kako bi pred novim kušnjama, neizvjesnostima i zamamnim ponudama ovoga svijeta znali sačuvati vjeru u jednoga Boga, Krista Spasitelja i Duha Svetoga. Zatražio je svečev zagovor da vjernici budu zagledani u obećanu besmrtnost te da snagom Kristove ljubavi s križa daruju sebe za Boga i bližnje, čineći svjedočanstvo Crkve vidljivim znakom neugasive nade.
Na kraju misnog slavlja svećenici su biskupu poklonili biskupski štap. U ime svećenika biskupu Rogiću obratio se generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec koji je detaljno pojasnio teološku i umjetničku simboliku utkanu u novi pastirski štap. Objasnio je kako donji, veći dio štapa ima urezanu spiralnu crtu koja se obavija oko njega te simbolizira uspinjanje čovječanstva od prvog čovjeka Adama do danas prema vječnosti. Gornji dio štapa, izrađen od posrebrenog metala koji se svija poput mladice, naslanja se na biblijski motiv Aronova štapa koji je procvjetao i prolistao, simbolizirajući novost i plodove neba. Štap resi i maslinova grana s plodovima te golubica s maslinovom grančicom u kljunu kao simboli mira, nade i Božjeg pomirenja s ljudima. Posebno mjesto na štapu zauzima reljefni prikaz Dobroga Pastira koji na svojim ramenima nosi umornu i ranjenu ovcu, što slikovito prikazuje Isusovu ljubav i brigu za svakoga čovjeka.
Generalni vikar je poželio da biskup, držeći štap u rukama, osjeti zajedništvo i podršku svih slojeva biskupije — od dječjih ruku, mladih, vrijednih ruku radnika, ribara i težaka, preko nemoćnih ruku bolesnika i staraca, pa sve do ruku šibenskoga klera i vjernika koji ga prate svojom molitvom.
Na samom kraju slavlja s riječima duboke zahvalnosti obratio se biskup Tomislav Rogić. Biskup je zaželio da dobri Bog svakome uzvrati svojim milostima i darovima te da uvijek šalje svoju pomoć kako bi se iz svake nevolje pronašlo rješenje i sve okrenulo na dobro. Ponovio je svoje geslo “Sve i u svemu Krist” i poruku od prije deset godina, pozvavši vjernike šibenskoga kraja da nastave zajedno rasti u vjeri, pouzdanju u Božju svemoć, milosrđe, vodstvo i pomoć, oslanjajući se na Spasitelja Isusa Krista pod zagovorom Gospe od Vrpolja i svetoga Nikole Tavelića.
