Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Nedjelja Svete Obitelji – Prikazanje života

Evanđelje: Lk 2,22-40

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Gospodnja.

Prvu nedjelju po Božiću Crkva slavi kao Blagdan Svete Obitelji. Ove godine misno evanđelje stavlja pred nas prizor Isusova prikazanja u Hramu.
Kako smo čuli, sveti bračni par Josip i Marija, koji su inače vjerno ispunjali sve što je Zakon Gospodnji od njih tražio, prinijeli su za Isusa dar siromaha. Vidimo da su po imovini bili siromašni, ali vjerujemo da su u raspoloživosti prema Bogu bili bogati.

Ovim pobožnim činom Sveta Obitelj nas uči vjerničkoj zahvalnosti Bogu za darovani život. Život djeteta, svaki ljudski život, prije svega je dar od Boga i time najveći znak njegove ljubavi prema nama. Bog nas je iz ljubavi stvorio s ciljem da nas učini dionicima svoga božanskog života. Zahvalnost Bogu je zato najprikladniji stav koji mi ljudi možemo zauzeti prema životu, jednako prema svom kao i prema životima onih koji su nam na bilo koji način povjereni. Biti zahvalan na daru znači prihvatiti dar po zamisli darovatelja. Kod dara života to znači živjeti ga po zakonima koje je Bog u nj utkao. Jedino tako, jedino u stavu zahvalnosti Bogu, mi sebe i svoj život možemo pravo razumjeti. jedino tako možemo otkriti njegovo bogatstvo, snagu, ljepotu i svetost da bismo ih živjeli.

Pa i onda kada Bog pred nas stavlja vrlo zahtjevne zadaće i iskušenja, kada nam stavlja na ramena križeve koji nam se čine preteški – tako je moralo biti Mariji i Josipu – on nas i na taj način vodi k punini života. Zato mu i tada trebamo zahvaljivati. Samo zahvalnost Bogu, stvoritelju života, uvijek i u svakoj prilici pomaže nam trajno ostati u ispravnom odnosu prema vlastitom životu.

Činom prikazanja svoga sina Josip i Marija nas nadalje uče iskrenoj vjerničkoj poslušnosti Bogu. Bog je naš nebeski Otac. On nas je stvorio i darovao zemaljskim roditeljima. Zemaljski roditelji samo su njegovi vjerni sluge. Odgajajući svoju djecu u Božjoj ljubavi, sami u njoj rastu i dublje je spoznaju. Bog, naš Otac, najbolje zna što je za nas dobro i spasonosno. S tim stavom dolaze Josip i Marija u Hram prikazati Isusa. Isus je tako po svojim roditeljima već od najranije dobi vjerno ispunjao volju svoga Oca nebeskog. Prema tome, sveta je dužnost svih roditelja ne samo odgajati i osposobiti svoju djecu za vremeniti život, već su još više pozvani naučiti ih da su prije svega djeca Božja, da nam svima valja tražiti i ispunjavati njegovu volju, jer je njegova volja naše vječno spasenje.

Kod ovoga je važno kazati da su upravo roditelji prvi vjeroučitelji svoje djece. Oni su prvi pozvani svoju djecu odgajati za Boga. Kada tu oni zakažu, njihov gotovo nitko ne može nadoknaditi. A odgajati za vjeru moguće je jedino vlastitim primjerom. Djeca će moliti, slaviti Boga, tražiti svjetlo života u Božjoj riječi, kada vide da sve to njihovi roditelji čine.

Evanđelje nas zatim upoznaje s pravednim i bogobojaznim starcem Šimunom, koji je, kako kaže sveti pisac, iščekivao utjehu Izraelovu. Ovaj starac izvanredan je primjer zrelog odnosa prema životu. On ne jadikuje zbog svoje starosti i slabosti. Ne nosi u sebi gorčinu i osudu mladih naraštaja. Ne žali za prošlim vremenima. Svjestan je da su njegovi zemaljski dani blizu kraja. Tijelom je star i slab, ali je njegova nada u Božje spasenje živa i jaka. Ne osjeća straha pred smrću. Vođen Duhom Svetim prepoznaje Božje spasenje u svijetu i zahvaljuje Bogu na tom daru. Time je njegov zemaljski život dobio najveću moguću milost. Sada može mirno otići s ovoga svijeta i moli Boga da ga primi u svoj mir.

Uz to Šimun nije nikakav naivni starac koji je pomalo izgubio osjećaj za stvarnost. On dobro zna da život sa sobom nužno donosi bol i žrtvu. Nitko ih ne može izbjeći. Ali je naučio, i to kazuje Mariji, da su patnja i žrtva sredstvo po kojem nas Bog čudesno vodi prema svome spasenju.
Šimunu se pridružuje jednako pobožna i jednako mudra starica Ana. Ona je slika vjernog Izraela koji ni u najtežim trenucima ne gubi nadu u Božji dolazak.

Prizor Isusova prikazanja u Hramu odiše dubokom i istinskom radošću životu. Takva radost rađa se u srcu vjernika koji uvijek i u svemu zahvaljuje Bogu. Sudionici događaja – Marija i Josip te starci Šimun i Ana – živi su primjer zahvalne vjere koja se uvijek pouzdaje u Boga i njegovo spasenje. Zato se ne boji nikakvih životnih izazova. Pa ni smrti.

Pogledajte još

FOTO: Proslava svetog Jeronima u župi Meterize.

U četvrtak 30. rujna u župi Meterize proslavljen je sveti Jeronim . Misno slavlje predvodio …

Sveti Mihovil proslavljen je u Vukšiću.

U župnoj crkvi sv. Mihovila u Vukšiću ,  29. rujna  svečano je proslavljena svetkovina sv. …

IZ FOTO ARHIVE: Posveta crkve svetog Jeronima na Meterizama (30. 09. 2001.)

Danas se obilježava dvadeset godina od posvete župne crkve svetog Jeronima na Meterizama. Crkvu je …