Misno slavlje za preminule biskupe, svećenike, redovnice i redovnike Šibenske biskupije.

Misu za sve preminule biskupe, svećenike, redovnice i redovnike Šibenske biskupije na Dušni dan, u četvrtak 2. studenoga, u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas, generalni vikar mons. Marinko Mlakić, katedralni župnik don Krešimir Mateša, gvardijan samostana sv. Frane fra Josip Ivanović i umirovljeni svećenik don Ivo Babačić.

Na Dušni dan naše su misli i molitve okrenuti sjećanju  uspomenama koje nas vežu uz one koji više nisu s nama. One koji smo susretali na životnom putu a otiđoše pred nama u vječnost. Okrenuti smo zahvalnosti i molitvi za drage nam pokojne, od onih po kojima nam je darovan život, pokojnih roditelja, rodbine, prijatelja, dobročinitelja, učitelja, tolikih dragih osoba koji su ostavili traga u našim životima. Sjećamo se njihovih dobročinstava, pažnje, brige, ljubavi i žrtve kojom su nas zadužili. Obilježili vrijeme koje smo proveli zajedno. Toliko im toga dugujemo.  Kao da barem na današnji dan po molitvi, zahvalnosti i uspomenama imamo vezu s njima u vječnosti. Okićeni grobovi, zapaljene svijeće, tiho susretanje živih koji obilaze svoje pokojne svima daje do znanja da razmišljamo o smrti, pokojnicima i tragu koji su za sobom ostavili. Svatko od pokojnika na svoj način utjecao je na naš život, kazao je u homiliji šibenski biskup Tomislav Rogić.

Prisjetio se preminulih svećenika i redovnica u  Šibenskoj biskupiji koji su preminuli u proteklu godinu. „Sjećamo se pokojne sestre Dolores Banić-Škojo, fra Bože Duvnjaka i fra Silvestra Bote i drugih svećenika, redovnika i redovnica koji su ispunili svoje životno poslanje i mjeru dana koju im je Gospodin namijenio ostavljajući svijetli trag vjere, nade i ljubavi“.

Obilazeći ovih dana grobove najmilijih, naša se misao i molitva ne zaustavlja na grobu, prolaznosti i ništavilu raspadanja tijela, nego hita prema budućem životu koji je i naš cilj. Odlazak pokojnih s ovoga svijeta traži od nas odgovor vjere. U vjeri učvršćuje i podiže oči duše da traže dublji smisao našeg postojanja, našeg svjedočenja Kraljevstva nebeskog, Krista raspetog i uskrslog, utjelovljenog i proslavljenog. Potiče nas da i mi bolje razumijemo riječ Svetoga pisma: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“, kazao je biskup Rogić koji je naglasio kako su vjernici s Kristom neraskidivo povezani krštenjem. Po Kristovu uskrsnuću pozvani smo hoditi u novosti život svjedočeći nadu Domovine na nebesima koja daje smisao svakom našem koraku, svakoj našoj molitvi, svakoj žrtvi, služenju i predanju. Da i na nama djeluje slava Očeva koja uskršava od mrtvih.

Vjernicima je poručio da ih privremeni rastanak od pokojnih osnaži u vjeri, neka učvrsti našu savjest da traga ustrajno, svakodnevno, za jedinim istinskim Putem koji vodi u stanove Oca nebeskog, kako Isus odgovori Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Današnji Dušni dan ima poruku i za nas. Ne poruku tuge i rastanka, kako to obično prevlada u doživljajima današnjeg dana. Nego poruku nade i ponovnog susreta. Poruku da i mi želimo ostvariti, dostići blaženstvo vječnosti nasljedujući Krista i svaki svijetli trag koji su nam naši dragi ostavili.