Hodočašće župe Šubićevac u Udbinu.

Na Dan hrvatskih mučenika, 10. rujna 2022. godine vjernici Župe Sv. Ante Padovanskog sa Šubićevca hodočastili su na Udbinu na tradicionalno obilježavanje spomena na tragičnu Krbavsku bitku ali i spomena na sve hrvatske mučenike, branitelje, stradalnike i žrtve koje su kroz povijest na bilo koji način stradali za svoj narod, vjeru i domovinu.
Četrdesetak hodočasnika iz Šibenika krenulo je u ranim jutarnjim satima. Tijekom vožnje fra Mario Radman, gvardijan i župnik predmolio je Gospinu krunicu s prigodnim razmatranjima, kao pripravu za današnji događaj, a zajedno smo molili i Ispovijest vjere Hrvata katolika: Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Hodočasnici su sudjelovali na pobožnosti Križnog puta koji je krenuo s Krbavskog polja, od crkve sv. Marka, mjesta stradavanja gotovo deset tisuća branitelja, među kojima su bili i brojni hrvatski plemići, do Crkve hrvatskih mučenika ispred koje je održano svečano euharistijsko slavlje. Pobožnost Križnog puta predmolio je fra Mario Radman, a hodočasnici naše župe čitali su razmatranja pojedinih postaja križnog puta.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš u koncelebraciji s drugim biskupima, među kojima su bili i šibenski biskup mons. Tomislav Rogić i biskup u miru mons. Ante Ivas, kao i brojni svećenici.
Predslavitelj euharistijskog slavlja u svojoj homiliji želio nam je prenijeti Kristovu poruku ljubavi o kojoj nam svjedoče najprije njegovi učenici, prvi mučenici, ali i svi mučenici Crkve. Među njima brojni su mučenici našeg hrvatskog naroda, znani i neznani, kojih se prisjećamo. Mučenici su svjetlo koje svijetli u našoj kući, u Crkvi. Naši mučenici osobito svijetle u životu našega naroda iz kojega su potekli i u kojem su propovijedali, istaknuo je biskup Radoš.
Dalje, biskup ističe da je Krist zaglavni kamen kojem teži naš život, on je središte povijesti čovjeka, on je središte Crkve. Došao je ugraditi sebe u ljudsku povijest, da ona bude u njemu ugrađena i da po njemu raste, da bude početak novoga doba, novi kamen koji se daje svakome od nas da se naš život nasloni na njega. Po njemu je sva građevina povezana. Od početka Crkve u toj građevini postoje ljudi koji imaju posebno mjesto. To su oni koji su svjedoci, čiji je život natopljen Božjom ljubavlju. Iako je smrt možda strašna oni odlaze najčešće u smrt pjevajući. Zašto? Jer znaju da smrt nije kraj, da je onaj zadnji izdisaj prvi udisaj novoga života, života koji dolazi od Boga. Za njih smrt nije kraj, nego prelazak u kraljevstvo Božje. To je onaj zadnji krik na zemlji koji dotiče nebo i Bog otvara prostor za njih. Ali taj krik je uvijek i molitva upućena Bogu za one koji ubijaju. To je molitva i vapaj za ljude koji ne poznaju Boga, koje Božja ljubav nije dotaknula. Na usnama i duši mučenika uvijek je molitva – kako Bog meni tako i ja tebi. A Bog uvijek pokazuje svoju dobrotu. Mučenici, vjerujemo da zazivaju i mole za one koji su njih ubili da i oni promijene svoj život i da se ugrade u Božju građevinu, rekao je biskup.
Svi zajedno, ovdje okupljeni, u zajedništvu vjere, molimo da u svim strukturama naše domovine Krist bude zaglavni kamen, da se po njemu ravnamo, da prema njemu duh našega života i naše domovine ide, poručio je biskup Radoš.
Nakon završnog blagoslova hodočasnici su se okupili oko spomen kipa sv. Pape Ivana Pavla II., zajedno se fotografirali, a potom uputili na zajednički objed.
Tijekom vožnje na povratku u Šibenik pjevale su se domoljubne pjesme, a na samom kraju ovog našeg hodočašća fra Mario je izrekao svoju želju da u svojim obiteljima, u svojoj župi prinosimo Božji mir, Božju ljubav i Božji blagoslov. Ukazao nam je da cilj ovog hodočašća nije da na hodočašće odemo samo zbog tradicije, da se to pretvori u feštu nego da nam ovo hodočašće bude podsjetnik da trebamo živjeti za svoju Domovinu, pa ako treba da i život damo za nju kao što su mnogi već prije nas učinili. Da budemo spremni dati se za nju, da živimo s vjerom u Boga i Isusa Krista. Da svoju vjeru pokažemo svojim životom, da se suzdržimo od grijeha jer u životu kršćanina nema mjesta krađi, laži, ogovaranju, osuđivanju… molimo i opraštajmo. Budimo kršćani koji su spremni mijenjati sebe i svakim danom postojati bolji.
Pjesmom „Došli smo ti Majko draga“, koju smo zadnju otpjevali na našem hodočašću, dali smo našem pastiru i našoj Majci obećanje:
Za svu ljubav, Majko draga,
što je ovdje, na nas izli.
Dajemo ti obećanje,
biti bolji, neg` smo bili!
Tekst i foto: Mirjam Tomljanović, OFS

Pogledajte još

Radni susret predstojnika katehetskih ureda i voditelja ŽSV iz Dalmacije

Katehetski ured Šibenske biskupije, na čelu s predstojnicom s. Renatom Azinović, bio je 24. rujna …

Četvrti dan devetnice sv. Mihovilu posvećen bračnim parovima.

Četvrti dan devetnice sv. Mihovilu u šibenskoj katedrali, u petak 23. rujna, bio je posvećen …

Duhovna zvanja bila su tema trećeg dana devetnice svetom Mihovilu.

Treći dan devetnice sv. Mihovilu zaštitniku Šibenske biskupije bio je posvećen duhovnim zvanjima. U katedrali …