Šibenska biskupija Šibenska biskupija
U rano jutro 8.listopada 2021. šibenski su se hodočasnici uputili na trodnevno hodočašće u Krčku biskupiju tj. na otoke Krk, Cres i Lošinj.
Praćeni jakom burom i kišom, ali uz molitvu, pjesmu i pouzdanje u Božju Providnost, dva autobusa hodočasnika uputila su se ranom zorom prema zapadu Domovine. Kako nijedno hodočašće nije bezbrižan i opuštajući put u sunčane i tople krajeve, a ponajmanje veseli izlet uz pjesmu i šale, tako i ovo naše hodočašće nije prošlo bez one poznate strepnje koja se lagano javlja u utrobi pred nepoznatom pustolovinom. Cijelu noć do jutra pred polazak, puhala je hladna bura, ne ona koja razbistri nebo i pod kojom je u zavjetrini dobro, nego ona mračna bura koja nosi olovne i teške oblake pune kiše, moreći nas pitanjima hoćemo li sretno stići kamo smo naumili, hoćemo li bez problema prijeći Krčki most koji se izdizao iz pjenušave modrine i valova gonjenih jakim vjetrom? No, prekrasna duga, koja bi na trenutak nad morem zasjala u tisuću boja, kao da nas je hrabrila i obećavala “ne bojte se, sve će biti dobro”!
I bi tako! Sklopljen je savez! Sretno smo prešli most hitajući ususret prvom odredištu, otočiću Košljunu koji skriva mnoge legende o svom postanku, o franjevačkom samostanu, o muzejskim zbirkama, crkvicama i kapelicama, knjižnicama… Bez obzira na vrlo malu udaljenost od kopna, mogli smo samo čeznutljivo gledati prema otočiću jer je bura opet pokazala da s njom nema šale. No, u gradu Krku ublažili smo svoju prvotnu tugu u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, prepoznatljivim simbolom neprekinutog postojanja grada Krka. 15 stoljeća tradicije tvori katedralni kompleks u koji ulazi i crkva sv. Kvirina s prostorom u kojem je postavljena vrlo vrijedna sakralna zbirka i u kojoj se ističe minucioznim filigranskim umijećem srebrna oltarna pala koja je od vremena knezova Frankopana do 19.stoljeća resila glavni oltar katedrale. U dva reda poredano je dvadeset likova svetaca s Marijom Bogorodicom i njezinim krunjenjem. U katedrali je župnik, don Krešimir Mateša slavio misu za nas šibenske hodočasnike. Predvečer smo stigli na otok Cres i smjestili se kod franjevaca konventualaca.
U subotu, 9.listopada, stigli smo u “mali vječni grad”, Osor, na prevlaci koja spaja Cres s otokom Lošinjem, mostićem pod kojim more čudesno teče poput rijeke, sad uzvodno, sad nizvodno! Osor, nekad moćno i bogato trgovačko mjesto, danas broji tek četrdesetak stanovnika. Iz doba rimske prevlasti Osor baštini fragmente monumentalnih zidina i zgrada, a u staroj hrvatskoj državi središte je glagoljaštva. Nekad kozmopolitski grad postaje tek ljeti turistička košnica s poznatim Osorskim glazbenim večerima. No, što veže Osor sa Šibenikom? Kralj Petar Krešimir IV., koji je stolovao u Šibeniku, zagospodario je mnogim bizantskim gradovima, pa tako i Osor stavlja u sastav svoje jedinstvene kraljevine Dalmacije i Hrvatske. U osorskom samostanu sv. Petra naš kralj je zabilježen kao iznimna ličnost pod kojom Osor proživljava svoje najveće i posljednje blagostanje.
U osorskoj katedrali, tom najljepšem ukrasu grada, proslavili smo misu tog drugog dana. Opet smo pronašli poveznicu: katedralu je svojevremeno posvetio Šibenčanin, biskup Juraj Divnić, dok je za njezinu gradnju najzaslužniji šibenski kanonik Antun Palčić. Za vanjštinu katedrale prepoznajemo utjecaj i ruku Jurja Dalmatinca.
Unutrašnjost katedrale vrlo je slična šibenskoj. Sv. Kristofor, suzaštitnik Šibenske biskupije, u Krčkoj biskupiji ima patronat nad gradom Rabom.
Sveti Gaudencije, osorski biskup s kraja 10.stoljeća, prognanik iz Osora u Rim (jer nije htio vjenčati par vrlo bliska srodstva) po legendi je protjerao zmije otrovnice s Cresa i Lošinja. Po drugoj legendi, škrinja s njegovim ostacima čudesno je doplovila do Osora pa je tako pokopan u osorskoj katedrali!
U Nerezinama smo posjetili crkvu Gospe od zdravlja te nastavili prema Malom Lošinju (koji je veći od Veloga)! U gradu Krku, u samostanu sv. Frane posebno srdačan susret bio je s fra Antunom Badurinom, bratom pokojnog šibenskog biskupa Srećka, koji se s pomalo nostalgije, ali i radosti, prisjetio svog brata koji je htio biti samo običan i samozatajan redovnik, ali Providnost je odredila da postane biskup!
Poseban i vrlo dojmljiv pečat na hodočasnike ostavio je posjet crkvi sv. Antuna Opata tj. Antuna Pustinjaka u Velom Lošinju, crkvi biseru umjetničkih skulptura i vrijednih slikarskih umjetnina, a ujedno je i spomenik slave velološinjskih pomoraca.
Hodočašće je završilo nedjeljnom svetom misom u creskoj konkatedrali Svete Marije Velike iz 15.stoljeća. Misu je slavio don Krešimir uz koncelebraciju domaćih svećenika od kojih je župnik don Mario Kosić još jedna od poveznica sa Šibenikom u kojem je godinama župnikovao u šibenskoj katedrali, a kojem i zahvaljujemo na srdačnosti i pomoći u organizaciji hodočašća.
Kaže se “tko pjeva, dvostruko moli”, pa se nikako ne može zaobići Mješoviti katedralni zbor pod umjetničkim vodstvom prof. Jelene Mikulandra, čije je zdušno, Bogu zahvalno i radosno pjevanje pratilo svaku svetu misu na ovom dojmljivom hodočašću.
Neraskidive veze dviju biskupija, krčke i šibenske, nisu ovime završile. One su od davnina trajale, još traju i trajat će.
Ispraćeni posljednjim zrakama sunca koje se probijalo ispod oblaka, krenuli smo prema svom gradu. A kako drugačije nego sa zahvalnom molitvom i pjesmom Bogu i Majci Mariji, uzdajući se u snagu svete krunice, anđela čuvara i svih svetaca Božjih pomoću kojih smo usprkos buri prešli i Krčki most, i uspon na Vratnik, i kišu, i Macolu, i obrovačke krivine, a sve uz sigurnu ruku i upravljač naše vozačice Barbare i vozača Dragana stigli u Šibenik! Bogu hvala!
Vjera Mrvelj
