U Skradinu proslavljena Mala Gospa.

Euharistijskom slavlju koncelebriralo je petnaestak svećenika Šibenske biskupije predvođenih domaćim župnikom u Skradinu don Darkom Poljakom. Kao znak kršćanskog uvažavanja i susreta, na slavlju je bio nazočan i skradinski pravoslavni paroh, jerej Stefan Mirković.

U homilij mons. Tomislav Subotičanec podsjetio je okupljeni puk na duboki smisao marijanskih blagdana koji prožimaju čitavu liturgijsku godinu, istaknuvši kako upravo ti dani učvršćuju zajedništvo Crkve i bude zahvalnost: „Radost je ovo i majke i djece, jer se kao sinovi i kćeri okupljamo oko svoje nebeske Majke – trajnoga vrela života i ljubavi. Pokreće nas i nosi posebno životno i vjerničko iskustvo iz kojeg izvire iskreno poštovanje, jer Blažena Djevica Marija, Majka Sina Božjega, našega Spasitelja i Otkupitelja, ujedno je i naša Majka. Zato smo danas ovdje, u drevnom skradinskom svetištu, svi zajedno ponajprije kao djeca: i maleni i mladi i stari, i majke i očevi, djedovi i bake. Svi smo okupljeni oko nje kao njezina draga i mila djeca.“

Mons. Subotičanec naglasio je da blagdan Marijina rođenja donosi veselje nebu i zemlji, jer se u srcima vjernika budi hodočasnički korak prema onoj koja je rodila najvažnijeg Hodočasnika za ljudski rod – Isusa Krista, Put, Istinu i Život.

Tumačeći misnia čitanja, propovjednik se detaljno zadržao na rodoslovlju Isusa Krista iz Evanđelja po Mateju, ističući da ono nije suhoparan niz povijesnih podataka, nego veličanstveno svjedočanstvo Božje vjernosti: „Evanđelist Matej u rodoslovlju Isusa Krista svjedoči zlatnu nit života koja ide od generacije na generaciju, od oca na sina. Slijedi rodoslovlje od Abrahama do Marije, od koje se rodio Isus zvani Krist. Ali Abraham nije početak – on je otvoren prema svome vlastitom početku, prema svome izvoru, Bogu Ocu.

Svaka generacija prima dar i daruje život drugome; svaka je generacija rođena i rađa drugu. Svako rođenje i svaki život prati Božji blagoslov. Svako lice je jedinstvena i neponovljiva slika Božja, i svako ime ima svoje dostojanstvo, mjesto, vrijeme, svoju ulogu i svoj poziv. I svatko od njih sudjeluje i stvara povijest zajedno s drugima i s Bogom svojim.

Zato povijest nije bez cilja, nije bez reda, smisla i ostvarenja. Jer Isus Krist po Mariji ulazi u našu povijest, a po njemu mi ulazimo u božanski život. Ljudska povijest sa svim svojim usponima i padovima postaje povijest spasenja – povijest koja je u Božjim rukama, a ne u rukama stihije, slučajnosti ili, ne daj Bože, u rukama moćnika.“

Zato je, poručio je generalni vikar, Isusovo rodoslovlje zapravo najradosniji himan životu, rađanju i Božjem očinstvu.

U nastavku je mons. Subotičanec upoziro na ubrzani ritam suvremenog društva, upozorivši na duhovnu prazninu koja vreba suvremenog čovjeka zarobljenog u stalnoj žurbi: „Živimo u kaotičnom i napetom suvremenom svijetu. Sve je do krajnjih granica ubrzano, a ipak u svemu kasnimo i gotovo ništa ne stižemo. Nemamo vremena i ne stižemo sve ono što bismo htjeli ili što nam je nametnuto kao zadatak. Sve više smo pokretljivi, dostupni putem modernih sredstava komunikacije; gotovo da se sve odvija u takozvanom realnom vremenu, a sve je manje smisla i cilja. Živimo u rastrganom svijetu do te mjere da gubimo dah. Ne samo da nam duša više ne sustiže tijelo, već nadraženi egoizam, individualizam i konzumerizam čine da nam duša zamire i ne daje znakove života.“

Osvrnuvši se na svetost obitelji Joakima i Ane u kojoj je Marija odrasla, vikar je naglasio važnost zaštite svakog života – i biološkog i duhovnog – te podsjetio na neraskidivu povijesnu vezu hrvatskoga naroda i Majke Božje „Ona je i Majka naše nacionalne obitelji, hrvatskoga naroda i domovine. U svim kritičnim trenucima opstanka i održanja kroz burnu i tešku povijest, ovaj je narod krvario i stradao. Ostajao je u nekoliko navrata bez cvijeta svoje mladosti, bez svojih najboljih sinova i kćeri, ali je živio i obnavljao svoje snage s krunicom u ruci i molitvom na usnama upravljenoj Mariji.“

Završavajući homiliju, mons. Subotičanec pozvao je sve prisutne da se ugledaju u Marijinu tihu, ali nepokolebljivu vjeru: „Marija je svojom blizinom, slušanjem i predanošću Bogu pokazala više nego što mogu izreći tisuće riječi i tisuće djela. Nastojmo i mi podariti Isusa Krista ovome svijetu svojom jednostavnošću, poslušnošću, mirom i radošću koju doživljavamo u susretu s našom nebeskom Majkom.“

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedila je procesija sa Gospinom slikom ulicama Skradina. Brojni vjernici, među kojima su bili hodočasnici iz svih krajeva Šibenske biskupije u procesijskom su hodu pratili čudotvornu Gospinu ikonu. Pjevajući marijanske pjesme i moleći zagovor svoje zaštitnice, Skradinjani i njihovi gosti još su jednom potvrdili stoljetnu tradiciju štovanja Rođenja Blažene Djevice Marije na ušću Krke.