U Vrpolju održana mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije

U svetištu Gospe od Vrpolja u Vrpolju održana je u srijedu, 22. travnja, redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije. Središnji dio susreta bilo je predavanje na temu „Župna zajednica kao mjesto kršćanske nade: teološko-pastoralna promišljanja u svjetlu Drugoga vatikanskog koncila“, koje je održao vlč. Hrvoje Zovko, svećenik Sisačke biskupije i upravitelj župe Kravarsko.

Polazeći od znakova vremena koji obilježavaju suvremeni svijet, vlč. Zovko u svom je izlaganju istaknuo kako današnje društveno ozračje snažno određuju sekularizacija, individualizam, demografska kriza, gubitak povjerenja u institucije, umor u pastoralnom djelovanju te osjećaj slabosti i ranjivosti župnih zajednica. Upravo u takvim okolnostima, naglasio je predavač, Crkva je pozvana još snažnije i uvjerljivije svjedočiti nadu, jer je nada odgovor koji je Crkva tijekom cijele svoje povijesti nosila pred svaku krizu i kušnju.

Posebno je naglasio kako kršćanska nada nije tek ideja, osjećaj ili ljudski optimizam, nego je njezino pravo lice sam Isus Krist. Kada se nada svede na ideju, postoji opasnost da se kršćanstvo pretvori u ideologiju, dok se u Kristu, živome i uskrslome Gospodinu, otvara put odgovora na svaku ljudsku poteškoću, tjeskobu i nesigurnost. U tom je svjetlu vlč. Zovko istaknuo kako temeljno pitanje pastoralnog djelovanja ne bi smjelo biti samo kako očuvati postojeće strukture, nego kako župna zajednica može postati autentičan prostor nade za čovjeka današnjega vremena.

Promišljajući o baštini Drugoga vatikanskog koncila, predavač je podsjetio kako je Crkva pozvana biti Božji narod koji hodi zajedno, tijelo Kristovo i hram Duha Svetoga. Koncil je, naglasio je, snažno osvijetlio istinu da Crkva nije zatvorena u sebe niti pozvana živjeti od nostalgije prošlosti, nego biti prisutna u svijetu kao znak i sredstvo spasenja, dijeleći radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi svoga vremena. Stoga upravo župa, kao najbliže i najvidljivije lice Crkve, treba biti mjesto u kojem čovjek može iskusiti Božju blizinu, pronaći smisao, osjetiti prihvaćenost i otkriti snagu zajedništva.

U izlaganju je poseban naglasak stavljen i na potrebu da župa bude mjesto susreta, ozdravljenja i poslanja. Prenoseći razmišljanja mladih koji su sudjelovali u pripravi pojedinih naglasaka njegova izlaganja, vlč. Zovko istaknuo je kako oni župu vide kao mjesto u kojem čovjek ne ostaje anoniman, nego postaje prepoznat, prihvaćen i potreban. Govoreći o liku svećenika, naveo je kako mladi od pastira očekuju da bude otac zajednice, učitelj vjere, graditelj zajedništva, čovjek molitve i svjedok nade.

Vlč. Zovko potom je progovorio o potrebi pastoralnoga obraćenja, istaknuvši važnost prijelaza s administracije na pratnju ljudi, s pasivnosti vjernika na suodgovornost laika, s pukoga održavanja na evangelizaciju te s umora na duhovnu obnovu prezbitera. Posebno je naglasio kako u župnim zajednicama postoji velik broj vjernika koji žele biti uključeni u život Crkve, ali je potrebno prepoznati njihove darove, otvoriti im prostor i potaknuti ih da preuzmu svoj dio odgovornosti u izgradnji zajedništva.

Kao osobito vrijedan doprinos susretu, predavač je iznio i iskustva iz vlastite župne zajednice, svjedočeći o plodovima redovitih mjesečnih duhovnih obnova, susreta obitelji, dječjih kampova, uključivanja mladih te različitih oblika zajedničkoga rada i služenja. Upravo kroz takva iskustva, naglasio je, župa postupno postaje stvarna obitelj okupljena oko Gospodina, prostor u kojem vjernici ne dolaze samo radi ispunjenja obveze, nego rastu u međusobnom povjerenju, pripadnosti i zajedničkom poslanju.

Govoreći o odgovornosti pastira, vlč. Zovko istaknuo je kako riječ svećenika, njegov način ophođenja, stil života i dostupnost mogu snažno oblikovati lice župne zajednice: mogu okupljati ili udaljavati, liječiti ili ranjavati, otvarati ili zatvarati vrata Crkve. Zato je, naglasio je, u duhu ekleziologije zajedništva potrebno da župa bude više obitelj, a manje ured, više dom susreta s Kristom i braćom ljudima, a manje puka administrativna struktura.

Na kraju svoga izlaganja vlč. Hrvoje Zovko podijelio je snažno svjedočanstvo o isusovcu p. Antonu Luliju, koji je u godinama teških progona i dugotrajnog tamnovanja ostao čovjek duboke vjere, postojanosti i nade. Njegov životni primjer poslužio je kao poticajno svjedočanstvo o snazi Kristove milosti, koja i u najtežim okolnostima čuva čovjekovo srce i po njemu daruje svjetlo drugima.

U drugom dijelu susreta, povjerenici raznih vijeća izvijestili su o tekućim aktivnostima i planovima. Fra Ante Vukušić, biskupijski povjerenik za misije, podnio je izvještaj o radu misijskog vijeća, Predložio osnivanje biskupijskog misijskog vijeća koje bi uključivalo predstavnike iz svakog dekanata radi još bolje animacije vjernika, posebno uoči velike stote obljetnice Svjetskog misijskog dana.

O pastoralu braka i obitelji govorio je fra Željko Klarić, koji je najavio skorašnji Festival obitelji u Vrani. Iako je planirana duhovna obnova u Vrani bila odgođena zbog nepovoljnih vremenskih prilika, novi susret 16. svibnja obećava bogat duhovni i obiteljsko sadržaj usmjeren na jačanje obiteljskih veza.

Na samom kraju, don Ante Vrcić izvijestio je o dinamici priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi. Mladi Šibenske biskupije, njih oko dvjesto put Požege krenuti će organizirano, praćena svojim animatorima redovnicama i svećenicima.

Gospodin Neven Skroza predstavio je predstojeće biskupijsko hodočašće u Đakovačko -osječku nadbiskupiju, koje će biti od 17. do 20. rujna. Kako je istaknuo zainteresirani vjernici mogu se početi prijavljivati u župnom uredu katedrale svetog Jakova. U sklopu hodočašća bit će i sudjelovanje u programu Nacionalnog susreta obitelji koji se održava Osijeku i Aljmašu.