55 godina svećeničkog služenja fra Žarka Maretića i fra Bože Čurčije.

„Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu…“ (Heb 7;17) Riječi pripjevnoga psalma odzvanjale su Župom sv. Ante Padovanskog u Šibeniku, na Šubićevcu u nedjelju, 5. srpnja 2026., kada su se vjernici, braća franjevci, rodbina i prijatelji okupili kako bi zahvalili Bogu za 55 godina svećeničkog služenja fra Žarka Maretića i fra Bože Čurčije. Bio je to dan ispunjen zahvalnošću, ali ponajprije svjedočanstvom da Bog ostaje vjeran onima koji se odvaže odgovoriti njegovu pozivu.

Svetu misu predslavio je fra Mario Lemo, župnik i gvardijan u zajedništvu s braćom svećenicima, a propovijedao je fra Ante Jurić ispovijednik u samostanu Gospe od zdravlja u Splitu. Već na početku misnoga slavlja fra Mario je okupljene podsjetio da ovo nije tek proslava jedne obljetnice, nego živi spomen Božjega djelovanja u ljudskom životu. Pedeset i pet godina svećeništva nije samo broj, nego put ispisan svakodnevnim predanjem, molitvom, žrtvom, radošću i kušnjama. To je život u kojem čovjek iz dana u dan uči ostati vjeran Gospodinu, i onda kada je lako i onda kada je teško.

Na tu se misao nadovezala i propovijed fra Ante, koji je pogled okupljenih usmjerio prema Isusovu pozivu apostolima. Od prvih učenika pa sve do danas, Gospodin ne prestaje pozivati ljude da budu navjestitelji njegove radosne vijesti. Među onima koji su prije pedeset i pet godina odgovorili na taj poziv bili su i fra Žarko i fra Božo. Njihov život svjedoči da Božji poziv nije prolazan trenutak, nego put koji se svakodnevno iznova prihvaća i živi.

Govoreći o dvojici slavljenika, propovjednik nije isticao njihove službe ni postignuća, nego ono što ostaje najvažnije – jednostavnost, poniznost i vjernost. Svećenik nije pozvan tražiti vlastitu slavu, nego biti čovjek Božje blizine i čovjek koji će Boga približavati ljudima, a ljude voditi Bogu. On je brat, prijatelj, tješitelj i oslonac, onaj koji dijeli radosti i boli svoga naroda.

Iako su njihove životne staze bile različite, obje su bile prožete istim duhom služenja. Fra Žarko djelovao je među hrvatskim vjernicima u Njemačkoj, obnašao odgovorne službe u Provinciji te svojim pisanjem ostavio vrijedan trag. Fra Božo je, pak, desetljećima djelovao kao misionar u Africi, gdje nije samo naviještao Evanđelje nego je zajedno s ljudima gradio crkve, zajednice i budućnost mjesne Crkve. Obojica su svojim životom pokazala da se Evanđelje ne propovijeda samo riječima, nego ponajprije životom.

Koliki su plodovi takvoga služenja možda najbolje govori događaj koji je na kraju misnoga slavlja podijelio predslavitelj. Nedavno su u samostan stigla dvojica afričkih svećenika kako bi posjetila fra Božu, kojega pamte još iz dječačkih dana dok je služio u misijama. Jedan od njih danas je provincijal afričke provincije. Bio je to dirljiv podsjetnik da sjeme vjere, posijano s ljubavlju i strpljenjem, nastavlja donositi plodove i ondje gdje ih možda ni sami sijači ne mogu vidjeti.

Upravo zato odjeknule su snažno i riječi da svećenik nije samo onaj koji nosi habit i oblači misnicu. Svećenik je onaj koji u svome srcu nosi narod Božji, a u srcu, duši i umu nosi Krista. Takvo se svećeništvo ne prepoznaje po vanjskim znakovima, nego po tragovima koje ostavlja u ljudskim životima.

U znak zahvalnosti predstavnici župljana uručili su slavljenicima prigodne darove, kao izraz zahvalnosti cijele župne zajednice za njihovu vjernost i predano služenje.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio fra Žarko, zahvalivši u svoje i u ime fra Bože svima koji su svojim dolaskom i molitvom uveličali ovu obljetnicu. Posebne riječi zahvale uputio je predslavitelju i propovjedniku, braći svećenicima, svome rođaku Ivi koji svojom narodnom nošnjom i pjesmom čuva baštinu rodnoga kraja, župnom zboru sv. Ante, fra Nikoli i fra Duji na njihovoj svakodnevnoj svećeničkoj službi te svim vjernicima koji svojim zajedništvom grade živu Crkvu.

Svečanost je zaključena zajedničkim pjevanjem himna „Tebe Boga hvalimo“, koje su predvodili gvardijan i župni zbor sv. Ante, uz orguljašku pratnju mladoga orguljaša Ante Lapića, čija je svirka dostojanstveno obogatila misno slavlje i pridonijela molitvenom ozračju ovoga zahvalnog dana.

Dok je zahvalni himan ispunjavao crkvu, bilo je jasno da se toga dana nije slavila samo jedna obljetnica. Slavila se Božja vjernost koja se očituje u ljudskim životima, u tihom i ustrajnom služenju, u molitvi, žrtvi i ljubavi prema čovjeku. Životni put fra Žarka i fra Bože ostaje svjedočanstvo da svećeništvo nije tek poziv koji je jednom prihvaćen, nego dar koji se iz dana u dan iznova daruje Bogu i ljudima. A upravo u toj vjernosti, koja traje već pedeset i pet godina, prepoznaju se najljepši plodovi njihova svećeničkog služenja.

Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u zajedništvu uz prigodni domjenak, gdje su župljani imali priliku osobno čestitati slavljenicima i zahvaliti im na desetljećima nesebičnoga služenja.

izvor: župa Šubićevac – Sveti Ante