Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Isusovo suđenje, muka i smrt na križu povijesna je drama koja se odigrala u Jeruzalemu prije dvije tisuće godina. Isusa, koji se predstavljao kao prorokovani Spasitelj, židovski vođe (svećenički glavari i farizeji) iz zavisti i straha da ne izgube svoje položaje i povlastice u narodu predaju Pilatu te ga prisiljavaju da ga osudi na smrt. Pilat, iako uvjeren da je Isus nevin, popušta njihovom pritisku te ga predaje da bude mučen i ubijen na najgrublji i najsramotniji način, razapinjanjem na križ.
Evanđelist Ivan nam prikazuje Isusovu muku kao najsvečaniji obred žrtve. Isus s nadljudskim mirom i bez otpora pristaje da bude smaknut. On je svojim učenicima više puta navijestio svoju smrt, ali i uskrsnuće trećeg dana. Pozvao ih da se ne boje i da idu za njim, jer će upravo njegova smrt na križu biti otkupiteljska žrtva za spasenje svijeta. Isus pristaje na muku iz poslušnosti svome nebeskom Ocu koji hoće ponovno uspostaviti odnos ljubavi s ljudskim rodom. Otac ga šalje u carstvo zla, tamo gdje mi obitavamo, i dopušta da se ono sa svom žestinom obruši na nj. Oružje zla je grijeh, mržnja, poniženje, mučenje i smrt. Isusovo oružje je ljubav koja se žrtvuje do kraja. Sinova žrtva je ugodna Ocu ne sama po sebi već zato što on po njoj potpuno razara carstvo grijeha i smrti i izmiruje ljudski rod s njegovim Stvoriteljem. Isus na križu je tako veliki svećenik koji sama sebe prinosi Bogu kao žrtvu pomirnicu za naše otkupljenje.
U tom smislu Isusova muka i smrt je nadpovijesna drama u kojoj sasvim jasno iščitavamo univerzalnu borbu dobra i zla, istine i laži, ljubavi i mržnje… Ta borba se odvija u svemu stvorenom: u prirodi, u ljudskoj zajednici svih naraštaja i vremena kao i u savjesti svakog pojedinca. Povijesni događaji Isusove osude, muke i smrti njezin su najvjerniji odraz. U njemu sasvim jasno prepoznajemo matricu po kojoj se ta borba događa. Ona nam omogućuje da jednako tako jasno prepoznamo istu u svojoj stvarnosti, u današnjem društvu, u srcima ljudi kao i u vlastitom biću.
U prizorima osude, muke i smrti oko Isusa se redaju različiti sudionici: učenici, Juda, Petar, stražari, veliki svećenik Kajfa i narodni starješine, Pilat, vojnici, narod, Baraba, razapeti razbojnici, Isusova majka, ljubljeni učenik i žene pod križem, i mnogi drugi. Isusova nevinost, ustrajnost u pravednosti i strpljivo podnošenje muka nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U susretu s njim svi oni su prisiljeni zauzeti stav i tako razotkriti svoje pravo lice. Otkrivaju nam se ljudske zablude, strahovi, religijsko, političko i moralno licemjerje, ljudska pohlepa i zloća, taština, prevrtljivost, zloupotreba svećeničke i političke moći… Učenici su ga izdali i zatajili. Narodni vođe ga iz zavisti predaju Pilatu. Pilat, iako čovjek od vlasti i uvjeren da Isus nije kriv, osuđuje ga. Strah ga je odbiti Židove. Stražari, vojnici, narod, svi oni po uskogrudnom nagonu reagiraju kako vjetar puše. Neki od njih daju oduška svojim najprimitivnijim porivima te ga bešćutno ruže i ponižavaju.
Isusova muka je na povijesnom planu završila. Žrtva je prinesena. Zlo je svladano. Krivnja izbrisana. Okovi smrti su razbijeni. Ljubav i istina su pobijedili. Ipak, ona ne prestaje trajati u našoj stvarnosti jednako apsurdna, jednako okrutna i s jednako različitim sudionicima. Jedan od njih sam i ja. Zato me ona poziva da je prepoznam u svom vremenu, u društvu u kojem živim i u vlastitoj savjesti. Pozvan sam zapitati se koji stav ja sam zauzimam pred Isusom pravednikom. Koga od ovih likova utjelovljujem i kada? Kada sam Juda, kada Petar, kada Kajfa, kada Pilat, kada svjetina, kada učenik pod križem, kada desni, a kada lijevi razbojnik?
Raspeti moj Gospodine, koji si u svojoj muci bio tako miran i uzvišen, jer si u njoj vidio svoju proslavu i spasenje svijeta, daj mi mudrosti i snage da uvijek s doličnim štovanjem častim i slavim Tvoj spasonosni Križ. Amen.
