U samostanu svetog Frane započeli “Dani svetog Ante”. Proslavljena 596. obljetnica posvete crkve.

Točno trinaest dana prije blagdana sv. Ante Padovanskoga u crkvi sv. Frane u Šibeniku započela je manifestacija „Dani sv. Ante“ u sklopu koje je proslavljena visoka obljetnica 596 godina od posvete crkve. Ova šibenska ljepotica koja je 1970. godine uzdignuta na rang nacionalnoga svetišta sv. Nikole Tavelića i danas privlači tisuće vjernika iz Šibenika i okolice ali i hodočasnika iz svih krajeva Lijepe naše.

Svetu misu predslavio je rektore svetišta fra Ivan Bradarić koji se u prigodnoj homiliji prisjetio divne prošlosti i svečane sdašnjosti.

U nastavku, donosimo dio homilije današnje svečanosti:.

Ovim svečanim liturgijskim slavljem visoke obljetnice posvete crkve, prisjećamo se tog povijesnog dana 31. svibnja 1423. godine kada je ovaj hram posvećen da bi se u njemu slavila sveta liturgija.

U proteklih skoro šesto godina ovom crkvom neprekinuto odjekuje himan slave Bogu. Dok pjevamo: Tebe Boga hvalimo pjeva putujuća i proslavljena Crkva i raduje se; odjekuju orgulje majstora Nakića i majstora Heferera, i nadasve majstora Duha Svetoga koji nas povezuje u ovome slavlju!

Naši preci kroz stoljeća brojna pristupali su ovom svetom oltaru da bi na njemu blagovali tijelo Kristovo. Na oltarima, posebne ljepote i umjetničke vrijednosti isklesane i oblikovane da bi vjernike zanosom svetim odjenuli i milost zadobili svi oni koji im pristupaju.

Tko može izbrojati vjernike, Šibenčane i hodočasnike koji su kroz minula stoljeća navraćali u ovaj hram: prvenstveno redovnici ovoga drevnog samostana – vrli, zauzeti, vrijedni, bogobojazni, a najugledniji među njima je sv. Nikola Tavelić.

Zatim, uboga bezimena sirotinja koja se uz fratre skupljala, utjehu i pomoć tražila i svojim „udovičkim novčićem“ spomen na sebe ostavilau jecaju zvona što se iz tih davnih vremena klima na starom zvoniku te i danas Šibenčane poziva na molitvu. Plemići i bogati uglednici ovoga grada; učenjaci i umjetnici koji dubokog traga ostaviše u crkvi i samostanu; ratari i seljaci; mladi i starci… svi oni u ovo zdanje sebe ugradiše, uzdasima pobožnim i molitvama do suza ganuti: za sebe i sve svoje; za putnike i mornare da se sretno kući vrate; za urod zemlje, vinograda i maslinika; za ozdravljenje po zagovoru Gospe od milosti i svetaca serafskoga Reda koje Šibenčani tako silno zavoliše: sv. Franu, sv. Antu, sv. Nikolu, sv. Josipa Kupertinskog, a u novije vrijeme i sv. Maksimilijana Kolbe; za domovinu u kojoj žive, za mir i blagostanje… za drage nam pokojne, što se u vječni Jeruzalem zaputiše a tijela im mnogih i u ovoj crkvi počivaju: biskupi, svećenici, uglednici i skromni vjernici. Nastavlja se sada njihova molitva, ujedinjena s našom – putujuće Crkve kao i s onom – proslavljene, nebeske Crkve.

Spomen je ovo i sjećanje na sve njih koji su poput ukrasa na svečanom pluvijalu, slaganu i vezenu vrijednim rukama nepoznatih koludrica ili vrijednih domaćica. Ili poput neke od brojnih knjiga prebogate samostanske knjižnice: krasopisom ispisane, bojama urešene. Svi su oni u ovaj hram ugrađeni.

Gledajući kamenje ovoga zdanja mogli bismo ponoviti riječi sv. Ivana Pavla II., koje je izrekao promatrajući u Splitu Dioklecijanovu palaču i katedralu: „Ovdje povijest nije šutjela“.

Ne, doista nije šutjela.Vikala je.

Slavila, propovijedala, naviještala je ova crkva sv. Frane.
I danas govori: pokatkad tiho – ne iz straha, nego iz ljubavi i poštovanja prema Božjoj tišini; pokatkad snažno i glasno jer „Tri put Sveti“ treba da kraljuje u srcima Šibenčana; pokatkad je taj govor ozbiljan i strog jer izriče pouku i znanje. Ponekad, zapravo uvijek, svečan i uzvišen, da prodire kroz sve ovo vidljivo, i ulazi na nebesa.

Draga braćo i sestre,
dok slavimo blagdan posvete ove crkvezahvaljujemo Bogu što je, nastojanjem dobrih i zauzetih ljudi, podigao svoj hram i u ovome gradu, koji čvrsto stoji i danas i okuplja brojne vjernike Šibenika, okolice i cijelog hrvatskog naroda. Osjećamo potrebu i važnost izgradnje toga hrama i ugradnje u taj hram: svojim molitvama, ali i materijalno.

No, napose razmišljamo o hramu Duha Svetoga u nama, kojega ne može razoriti nikakav neprijatelj, pa čak ni vrata paklena.

Obradovah se kad mi rekoše: „Hajdemo u Dom Gospodnji!“
Dok molim i ponavljam ovaj stih psalma, radujem se onome hramu u koji smo pozvani u vječnosti – u nebeski Jeruzalem.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni!

http://svetiste-sibenik.hr

Pogledajte još

Sjednica Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral osoba lišenih slobode.Predstavnik Šibenske biskupije bio je p. Paul Karim

Sjednica Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral osoba lišenih slobode pod predsjedanjem apostolskog administratora Križevačke …

U župi svetog Petra na Vidicima održava se “Jerihonsko bdijenje”. Moli se za prestanak pobačaja.

Sedmodnevno bdijenje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom pod nazivom Jerihonsko bdijenje održava se u župi sv. …

FOTO: U Primoštenu proslavljena je Gospa Loretska. Mino slavlje predvodio je gvardijan samostana Gospe Sinjske fra Ante Čovo.

Blagdan Gospe od Loreta svečano je proslavljen u utorak 10. prosinca u Primoštenu. Mino slavlje …