Šibenska biskupija Šibenska biskupija
U ovim posebnim vremenima, kad je svijetom zavladao strah i neizvjesnost, najsigurnije utočište je krilo naše Nebeske Majke čiji blagdan smo i ove godine proslavili u našoj župi. Za sam blagdan Majke Božje Lurdske, suzaštitnice naše župe pripravili smo se duhovnom obnovom koju je predvodio pater Arek Krasicki, župnik u Mandalini.
Kroz tri dana priprave, molitvom krunice, molili smo za zaručnike i bračne parove, za dar života, nerođene i za dar roditeljstva, za umirovljenike, stare, bolesne i nemoćne. Cjelodnevno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bila je prilika u tišini se susresti sa svojim Gospodinom, osluškivati Njegove riječi, otkriti njegov plan za naš život.
Pater Arek u svojim propovijedima postavlja temeljno pitanje za svakog vjernika: Što Bog želi od nas?Ali daje i odgovor – Bog želi da naše srce bude blizu Njegovog srca. U naše srce želi utisnuti svoje srce, želi da mislimo ono što On misli, da ljubimo život kao što On ljubi život, da imamo otvoreno srce za taj život. Ključ za spasenje, za Nebo je svakodnevno umiranje, umiranje na rate u svojoj obitelji, na radnom mjestu, među prijateljima… Isus je rekao: ako želiš biti moj učenik nosi svoj križ. Potrebno je povjerovati Isusovim riječima i živjeti te riječi svaki dan, svaki dan nositi svoj križ. Sve što mi prolazimo u životu prošao je i Isus u svom životu, prošao je smrt oca, smrt rođaka, teške trenutke povezane s učenicima, apostolima, izrugivanje, ogovaranje, pljuvanje, bičevanje…
Isusova obitelj, od samih početaka, nailazila je na poteškoće kao što i naše obitelji danas nailaze na probleme i nemire. Obitelj nije uvijek oaza mira. I ako nisi zadovoljan svojim životom, svojim brakom ipak je obitelj mjesto gdje otkrivaš Boga. Bog te kroz probleme uči ljubiti, a situacije u kojima ne znaš izlaz za tebe postaju putokaz svetosti i upravo je obitelj mjesto gdje se postaje svet.
Na sam dan blagdana vjernici su mogli tijekom čitavog dana, na četiri svete mise slaviti i častiti Gospu Lurdsku, „lijepu Gospođu“ kako ju je nazvala malena Bernardica. Večernje svečano euharistijsko slavlje, predslavio je fra Ante Prološčić, župni vikar u Drnišu u koncelebraciji s fra Mariom Radmanom, gvardijanom i župnikom.
Fra Ante je u svojoj propovijedi želio dati odgovor svim onim ljudima koji ovo današnje vrijeme doživljavaju kao posebno teško za živjeti i koji imaju sve manje snage za boriti se. Je li se ikada moglo živjeti bez borbe? Je li se ikad moglo živjeti, a da se ne padne na koljena? Je li se ikad živjelo bez suza, bez muke? Nikada nije bilo lako vjerovati, živjeti svoju vjeru. Život malene Bernardice i njene obitelji pokazuje da i pored svih teškoća s kojima su se suočili, pored bolesti, siromaštva, pa i smrti nisu napustili svoga Boga. A krunica koju je djevojčica, iako nepismena, naučila i molila jasno pokazuje duhovno stanje njene obitelji. Upravo život ove obitelji pokazuje nam da obitelj može i mora čvrsto stajati uz svoga Boga. Danas se ljudi bore da prežive, da sačuvaju zdravlje, ali pored toga što moramo voditi brigu o zdravlju moramo se boriti da posvjestimo ono što nas Majka Crkva uči, a to je da je cilj čovjekovog života na zemlji upoznati svoga Boga, ljubiti Ga i živjeti zajednički život s Njim. Ne postoji briga za zdravlje koja bi mogla dokinuti Božje zapovijedi. Iako nam se tako, našim ljudskim očima, ne čini bogatija je ona osoba koja je bolesna ali koja zna kome živi, zašto živi i kome umire nego osoba koja je fizički zdrava ali nema takav jasno određen cilj i način svoga življenja. Čemu čovjekova svakodnevna briga za zdravlje ako te ta briga odvodi od zajedništva s Bogom. Današnja svetkovina pokazuje da zdravlje nije konačni cilj našeg života nego da je to rast u vjeri. Svoju propovijed fra Ante je završio pozivom na molitvu i pokoru za obraćenje grešnika, upravo pozivom koji je uputila Gospa u Lurdu.
Nakon euharistijskog slavlja fra Mario je zahvalio predslavitelju, voditelju duhovne priprave kao i svima onima koji su na bilo koji način pomogli u pripravi ovog euharistijskog slavlja. Ovaj blagdan, Božje Riječi koje smo čuli kao i poticajne riječi naših propovjednika kroz ove dane neka nam budu poticaj da otvorimo naša srca, da dozvolimo da nas Marija majčinski vodi, da budemo apostoli ljubavi Njenog Sina. Nemojmo biti samo vjernici na riječima već živimo i svjedočimo našu vjeru preko svojih djela.
izvor: http://subicevac.hr
