Šibenska biskupija Šibenska biskupija
U novom broju liturgijsko pastoralnog listića župe sv. Petra Vidici, župnik fra Ivan Penava donosi zanimljivo razmišljanje naziva „Što se to događa s našom djecom?“. Razmišljanje je napisao ponukan odazivom mladih župe Vidici na biskupijski susret mladih koji je održan u prošlu subotu.
„Što se to događa s našom djecom?“
„Dragi roditelji, zahvaljujem se na Vašem povjerenju jer je Vaše dijete sudjelovalo na Biskupijskom susretu mladih. Djeca su bila raspoložena i vesela i rado su se uključili u rad po grupama. Nadam se da je i Vaše dijete donijelo pozitivne dojmove kući. Vidimo se ujutro na misi u 11 sati.“ – ovu SMS poruku uputio sam sinoć svim roditeljima čija su djeca sudjelovala na cjelodnevnom program Biskupijskog susreta mladih. Program je to koji se kroz jednu subotu svake godine upriliči u aranžmanu Ureda za pastoral mladih Šibenske biskupije. Uz don Gabrijela Jagerinca,voditelja Ureda, a ujedno župnika u Skradinu i vjeroučitelja u osnovnoj školi cjelodnevni program su osmislili i vrlo kreativno uz mnogo truda realizirali mladi biskupijski animatori.
No, osim gornje SMS poruke poslao sam i nekoliko poruka drugačijeg sadržaja: „Poštovana, Vaše dijete danas nije bilo na Biskupijskom susretu mladih. Nadam se da je sve u redu i da ćemo se vidjeti sutra na misi u 11 sati.“ Što mislite kojih je poruka bilo više? A zašto je to tako? Zašto vrlo, vrlo mali broj mladih, a tu mislim na srednjoškolce, studente i radničku mladež pa sve do 30-tih godina života, dolazi na ovaj susret?
Ne čudi me zato naslov u našim dnevnim medijima na koji sam naišao ovih dana: „Što se to događa s našom djecom?“ ispod kojeg su osvrti na sve češće nasilne incidente u našim školama. S djecom se događa ono što mi želimo da se događa. Na njih se preslikava naš život. Ono što mi odrasli volimo i radimo, kako provodimo svoje slobodno vrijeme tako će ga provoditi i naša djeca.
Dragi vjernici, roditelji, ako želite da vaša djeca u životu znaju birati dobro, a odbacivati zlo; ako želite da imaju dobre i razumne prijatelje koji će ih poticati na kreativnost i marljivost; ako želite da vaše dijete nađe izvrsnog muža ili ženu, a ne da svoju mladost potrati na ovisnosti i izležavanje u krevetu subotom i nedjeljom, pa pošaljite ih na ovakve društvene događaje. Evo, jučer nam se na susretu predstavio par „starijih“ animatora koje se upoznao prije nekoliko godina na jednom od susreta, a sada su vjenčani i imaju mali kćerkicu.
Uz ovolike pozitivne i lijepe životne primjere ne razumijem zbog čega se bojite svoje dijete poslati u crkvu?! Zbog čega se bojite svome djetetu reći da nešto „mora“, ako stvarno vjerujete da će u crkvi naučiti nešto dobro, ako stvarno vjerujete da će u crkvi susresti Boga?! Čega se bojite, pa se ni sami ne uključujte u mnogobrojne župne i biskupijske aktivnosti?!
Pa niti ja kao malo dijete nisam uvijek išao rado u crkvu. Volio sam se igrati s prijateljima po šumi i na livadi i nije mi uvijek bilo drago kad bi me mama zvala da idemo u crkvu. Ali vjerovao sam svojim roditeljima da ima nešto dobro u toj crkvi, a prijatelje sam našao na istom mjestu i poslije mise.
Osim biskupijskih animatora u našim šibenskim župama se okupljaju i mladi skauti koji istražuju prirodu, franjevačka mladež, mnogobrojni zborovi mladih, a da ne spominjem i brojne oratorije, likovne radionice, biblijske grupe, župne Caritase i druge interesne zajednice u kojima mladi čovjek može razvijati svoje bogomdane talente.
Što mogu reći na kraju ovog osvrta nego s nadom poručiti: „Vidimo se 6.4. na biskupijskom križnom putu za mlade od Banjevaca preko Stankovaca do Lišana!“ Nadam se da će se puno veći broj mladih odvažiti učiniti ovaj mali znak pokore i priključiti se mladima iz cijele biskupije.
Vaš župnik fra Ivan
