Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Vrijeme pandemije zatvorilo nas je u naše domove, izbrisalo skoro potpuno naše svakodnevne navike i društvene veze. Jedini kanal kroz koji dobivamo i šaljemo informacije jesu različite internetske stranice i programi takozvanih pametnih telefona te stariji mediji koji nam nude zabavu i informacije kao što su radio i televizija. Svatko se snalazi na svoj način i nitko ne zna dokle će sve ovo potrajati. Koliko god nam sva ova sredstva bila od pomoći, jer preko njih komuniciramo a da ne moramo uspostavljati fizički kontakt, toliko nas i zamaraju. Jer, htjeli ili ne htjeli uvijek naletimo na vijesti, izvješća, press konferencije, statistike, nove vijesti, najnovije vijesti… vezane za koronavirus. I tako, sve se vrti u krug, zamara nas i plaši. Tko zna do kud je taj koronavirus stigao – pomislimo – je li prešao preko mosta i stigao u naš grad.
Kako ne misliti na to?
Kako svoje misli usmjeriti na nešto što će nas smiriti, unijeti malo vedrine i optimizma u naše živote. Neki se zabavljaju kuhanjem, pa onda kuhaju i prekomjerno kuhaju i jedu i piju. Neki pokušavaju čitati, ali i to ih umara. Neki se daju u religiju pa prate sve što se gdje događa preko facebooka. Sad misu ima don Damir Stojić, sad Alen Hržica moli krunicu, sad je prijenos iz Međugorja, sad moram vidjeti iz moje župe… I čini se da bi neki htjeli sve to pratiti. Je li to u redu? Koliko misa dnevno trebam pratiti? Koliko i kada jesti? Što raditi? Koji raspored trebam pratiti?
Raspored!
Evo, to je ključna riječ. Čini mi se da nam u ovom trenutku odgovor može dati drevni samostanski stil života sa svojim prokušanim stoljetnim iskustvom. Sve od prvih pustinjaka, preko monaha zatvorenih iza zidina i očiju svijeta, preko Benediktovog „Ora et labora“ do malo otvorenijeg pristupa sv. Franje. Svi oni imaju jednu zajedničku točku: red. Jasno posložen i svima prihvatljiv raspored dana, tjedna i godine. Ili, jednostavno dnevni red. Pravilo ponašanja. Tamo gdje više ljudi živi pod istim krovom, a koji imaju isti cilj i svrhu, moraju vladati jasna pravila ponašanja kojih se svi moraju pridržavati. Zato, svi samostani imaju DNEVNI RED koji odobrava vrhovna uprava te zajednice i koji onda svi moraju obdržavati. A dnevni red određuje: kada je buđenje, kada je vrijeme za osobnu higijenu, doručak, kada počinje jutarnja molitva i ostale liturgijske službe uključujući i svetu misu, kada je vrijeme za rad, dnevni posao, ručak, odmor, popodnevni rad, večernje molitve i pobožnosti, eventualno večera, rekreacija ili zajedničko druženje, povečerje, tišina i počinak. Više-manje, to je to. Ne smije se dogoditi da netko provodi previše vremena za kompjutorom ili gledajući televiziju. Jednako tako nije uputno da netko previše vremena provodi u kapelici pa zanemari svoje službe i poslove. Ne smije se dogoditi niti da netko previše radi pa zanemari molitvu ili djela milosrđa. Ne, sve treba biti umjereno, primjereno i uravnoteženo prema poznatom pravilu: drži se reda i red će te spasiti.
Iskustvo koje traje
Zato, dobro bi bilo u ovo vrijeme koronavirusa kada svi imamo jako puno slobodnog vremena iskoristiti ova iskustva drevnih opatija, samostana i redovničkih zajednica koje nam se nude kao dobar predložak. Zapravo, nekada su obitelji, jer su bile brojne tako i funkcionirale. Evo sad se nameće potreba da u jednom reduciranom obliku ponovo uspostavimo takav red i raspored.
Prijedlog
Od rane zore pa do kasne večeri to bi moglo izgledati ovako.
Ustajanje.
Osobna higijena.
Zajednička jutarnja molitva: Anđeo Gospodnji, kratka pobožnost ili nekoliko kratkih preporuka.
Doručak.
Jutarnje aktivnosti. TV škola za školarce. Stariji mogu koristiti blagodati interneta, obnoviti znanje nekog stranog jezika ili neka druga znanja i vještine. Uči svirati gitaru. Vezi goblene.
Kod spremanja ručka dobro bi bilo da se članovi obitelji izmjenjuju u ovom poslu.
Ručak.
Odmor uz čitanje dobre knjige. Jer, gdje su sada sve one biblioteke koje smo pred nekoliko godina svi nabavljali uz dnevne novine. Jesmo li ikada pročitali te klasike i popularne naslove? A sveto pismo, znamo li gdje se nalazi? Možemo si odrediti na primjer, da svaki dan pročitamo jednu knjigu svetoga pisma i tako dočekamo kraj ovoga vremena kušnje.
Popodnevni rad. Čišćenje, spremanje, uređenje stana, razni popravci…
Pobožnost. Zajednička obiteljska molitva. Upravo ovo nam se nudi kao važan momenat našega obiteljskog zajedništva koji smo zanemarili. Kada je zadnji put naša obitelj izmolila krunicu? Zapravo, je li ikada naša obitelj zajednički izmolila krunicu? Nakon svega toga i večera će biti ukusnija i druženje radosnije i gledanje dobroga filma zanimljivije a i počinak mirniji.
Čini se da nam vrijeme koronavirusa nudi šansu da se vratimo sebi, svojoj obitelji, onim vrijednostima na kojima počiva svijet. Da se vratimo Bogu. Redu i pravilima života.
fra Ivan Bradarić
