Svećenik Šibenske biskupije don Stipe Perkov u srijedu 24. travnja u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ predstavio autobiografsku knjigu „U znaku Jone: Sjećanja“. Knjiga je to koja na preko 600 stranica govori o djetinjstvu, sjemenišnim i bogoslovskim danima i svećeništvu, ali i društvenom i kulturnom djelovanju don Stipe Perkova.
Uz samog autora, o knjizi koja govori o djetinjstvu i životu don Stipe, govorili su novinar i urednik portala Misija Ivan Ugrin i kazališni redatelj i prevoditelj Pero Mioč. Predstavljanju knjige uz brojne Šibenčane nazočili su gradonačelnik Željko Burić i zamjenik gradonačelnika Paško Rakić.
Kao što je starozavjetni prorok Jona bio poslan u Ninivu, grad velik, da im navijesti kako im Jahve prijeti razaranjem ukoliko se ne obrate, a on okrenuo drugim putem u Taršiš, tako je i mladoga don Stipu put vodio na sve druge strane, a tako daleko od Ninive. Za razliku od Jone, autor ove knjige nije svjesno bježao od nevolja, one su ga pratile doslovno od rođenja, kazao je Ivan Ugrin predstavljajući knjigu.
Prvi dio knjige, do svećeničkog ređenja, čita se kao scenarij za film koji bi se po njoj mogao snimiti, Don Stipe Perkov sjeća se svih detalja koji su obilježili stradanja njegove obitelji, pa i onoga kad je kao malo dijete od 22 mjeseca svjedočio ubojstvu svoga oca Križana Perkova, kazao je Ivan Ugrin. Naglasio je kako se čitajući knjigu „U znaku Jone: Sječanja“. ne možete se oteti dojmu kako se usprkos svima nevoljama Jurlinovi nisu predavali, nego su uz Božju pomoć i velike trude malo pomalo obnavljali svoje živote. lako su živjeli skromno, nije im nedostajalo radosti, jer se živjelo u skladu s kršćanskim običajima, poštivajući naravne zakone.
Još od gimnazijskih dana don Stipe Perkov pokazivao je sklonost pisanju. Počeo je voditi svoj osobni Dnevnik u Zadru i u njemu sve do naših dana bilježi svoja duhovna i ina iskustva. Tako je malo pomalo brusio svoj stil što je došlo do izražaja u njegovom stvranju.
U predstavljenoj knjizi don Stipe Perkov nastojao je biti objektivan. Strogo je pazio da ne proziva ili vrijeđa, da se ne služi neistinama, ali je istina da nije mogao izbjeći sukobe u odnosima s pretpostavljenima, s nekima od svojih kolega, s političkim protivnicima. Unaprijed se ispričava ako su se neki našli uvrijeđenima. Jer, Niniva je u njegovom slučaju bila čitav njegov dosadašnji život, od kojeg je možda u pojedinim situacijama bježao, ali je bio prorok koji je svoje poslanje ostvarivao, iako kušan mnogim kušnjama, osobito onim oko svrhe celibata. Ustrajao je u svome zvanju i ostao svoj, nije bio ulizica ni s ovom knjigom i uvjeren sam da se na kraju za nju može reći u skladu s onom Isusovom, da će ga „istina osloboditi”. „Dixi et saivavi animam meam”, kazao je Ivan Ugrin.
Posebno emotivno knjigu je predstavio sam autor don Stipe Perkov. Naglasio je kako je kroz život unatoč svemu ostao Bogu vjeran. Ukazao je na Božju providnost koja ga je pratila čitavog života.
Autobiografija pokazuje teške trenutke u mom djetinjstvu i životu, ali i one lijepe koje sam doživio kao svećenik Šibenske biskupije, kazao je don Stipe Perkov. S 12 dana sam bio pred fašističkim mitraljezima koji su htjeli pobiti ljude pa i mene. S 22 mjeseca sam bio kraj nogu ubojici mog oca kad mu je pucao u leđa. Mati je teško oboljela, a ja sam dobio tifus. Kasnije se to nastavilo, ali Bog je poslao čovjeka koji je učinio da izađem iz te drame. Ondašnji župnik, a kasnije biskup Josip Arnerić koji se pobrinuo za mene. Našao je izdavačku kuću koja me stipendirala i tako sam završio teologiju 1968. godine, a lani sam slavio 50 godina misništva – kazo je don Stipe dodavši da je lijepo biti svećenik, ali on mora biti i prorok koji će u svom vremenu propovijedati ono što Bog kaže. To se ponekad, kaže don Stipe Perkov, ne slaže s ustaljenim zakonima i pravilima.