Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Jubilarnu godinu u Šibenskoj biskupiji 29. prosinca, na nedjelju Svete Obitelji, otvorio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Jubilej je otvoren u katedrali svetog Jakova.
Svečanost otvaranja započela je molitvom u Nacionalnom svetištu svetog Nikole Tavelića – šibenskoj crkvi sv. Frane , nakon čega je uslijedila simbolična procesija u kojoj je nošeno čuveno katedralno rasplelo Jurja Petrovića iz petnaestog stoljeća.
Kod glavnih vrata katedrale svetog Jakova bio je obred poklona križu, nakon kojeg su vjernici ušli kroz glavna vrata u katedralu. Po ulasku u crkvu bio je obred spomena na krštenje, a biskup Tomislav Rogić vodu je blagoslovio u krstionici katedrale svetog Jakova.
Vrhunac otvaranja Jubilarne godine bilo je misno slavlje u katedrali na kojem su uz biskupa Rogića koncelebrirali generalni vikar mons. Marinko Mlakić, župnik i gvardijan na Šubićevcu fra Mario Radman, upravitelj samostana svetog Lovre fra Josip Klarić, fra Augustin Kordić, katedralni župnik don Krešimir Mateša i biskup u miru Ante Ivas. Posluživao je đakon fra Marko Plejić. Na obredima otvaranja Jubilarne godine i na misnom slavlju ceremonijar je bio rektor Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića i gvardijan samostana svetog Frane fra Josip Ivanović.
U homiliji biskup Tomislav Rogić je kazao kako smo hodali za križem prema prvostolnoj crkvi – katedrali i očitovali naš vjernički hod za križem Kristovim u nadi vječnosti, pozvani da iznova postanemo hodočasnici nade u ovome svijetu. Križu smo se poklonili jer se na njemu dogodio vrhunac utjelovljenja Božjega – Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek trpi za naše spasenje i proživljava u muci svu težinu ljudskog postojanja – ponio je sve naše krivice, ponio je sve naše boli, sve naše udaljenosti od Boga, da nas iznova uvede u zajedništvo Božanske naravi. Spomenuli smo se krštenja, kupelji preporođenja, nakon blagoslova vode u Jurjevoj krstionici, obnovili smo čin kada je naša ljudska narav očišćena od istočnog grijeha i zadobila milost suprotstaviti se grešnim nagnućima da može živjeti u slobodi djece Božje. Dali smo slavu Bogu koji sve to čini za naše spasenje. U jubilejskoj godini Crkva nam otvara širom vrata milosrđa Božjega, oproštenja vremenitih kazni, more milosrđa koje pere naše grijehe i daje mogućnost da oproštenje izmolimo i za naše pokojne.
Ukazao je na važnost obitelji. Marija i Josip žive za dijete Isusa, podižu ga, odgajaju, žive za njega i u tome nalaze svoju sreću, smisao svoga života, ispunjenje onoga što Bog od njih traži. Od početka Bog je imao taj plan s čovjekom, kad ga je stvarao na svoju sliku, kad ga je stvarao kao muško i žensko, da po ljubavi muža i žene čovjeka uključi u sam nastanak novog života, rođenja djeteta. Obitelji je povjerena na čuvanje tajna života. Otac, mati i dijete najsavršenija su slika Božje ljubavi. To je i najdublji izvor ljudskog dostojanstva jer je po obitelji i rađanju novog života Bog učinio čovjeka su-stvoriteljem i suradnikom. Što se u obitelji može mjeriti s rođenjem djeteta? To je Božji dar.
Biskup je kazao kako smo okruženi tehnologijama koje nas sve više otuđuju, zatrpavaju nebrojenim vijestima, ponudama, reklamama, ali i prijetnjama, neizvjesnostima i svakodnevno novim strahovima. Izranjeni su odnosi, potrebe svakog dana sve veće, a nedostaje zahvalnosti za ono ostvareno, za ono što smo već postigli, dosegli. Gubi se autoritet izgrađen na ljubavi i velikodušnosti po kojoj se u obitelji živi: jedni za druge. Odgoj djece i prenošenje vjere u obitelji postaju umijeće. ALI Obitelj ostaje prva i najvažnija slika čovječnosti! Ona je onaj Kovčeg saveza koji valja čuvati kao najdragocjeniji znak Saveza s Bogom.
Braćo i sestre, Slavimo blagadn Svete Obitelji, upravo zato da bi se u nju ugledali, da bi u vjeri, slozi, vjernosti i svijesti o Božjoj nazočnosti i sami živjeli po uzoru na Svetu Obitelj. Dao Bog da i po ovoj svetoj Misi u svakoj našoj obitelji porastu vrednote kojima je bila obdarena sama Sveta Obitelj. Otvorimo oči za blagoslove koje Bog daje po obiteljima, u njima se ostvaruje radost života, međusobnog darivanja, nadopunjavanja. Dopustimo da se Isus nastani prije svega u našim obiteljima i ne moramo se bojati budućnosti ma kakve ona prepreke pred nas stavljala. Sjetimo se Hrvatska kršćanska obitelj dnevno moli i nedjeljom ide na svetu misu, zavjet naših starih koji i danas vrijedi ako ga usvojimo i mlađima prenesemo. Kad bi se na ovo nadovezao zavjet da svaka kršćanska obitelj zajednički (svi članovi obitelji zajedno) jednom godišnje hodočasti u neko Marijino svetište i ondje obnovi svoj zavjet ljubavi i vjernosti, poslušnosti i zajedništva, sloge i jedinstva. Pokušajmo to upravo u ovoj Svetoj Godini, poručio je u homilji biskup Tomislav Rogić.
