Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 2. nedjelja po Božiću – Riječ se utjelovila da bi nam se izrekla

Evanđelje: Iv 1, 1-18

 

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade, u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo, nego — da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego — od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu — slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca —
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi,
preda mnom je jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Riječ Gospodnja.

Sveti Ivan, kada započinje pisati svoje evanđelje (proslov), ne koristi za Isusa naslove koje koriste drugi evanđelisti i koje mi najčešće upotrebljavamo (Mesija, Spasitelj, Kralj, Sin Davidov…) nego ga predstavlja kao Riječ (grč. Logos). Što znači da je Isus Riječ?

Mi ljudi se riječima koristimo kada komuniciramo jedni s drugima. Riječima izričemo sebe svojim sugovornicima, dijelimo s njima svoje misli, osjećaje, radosti, tuge, želje, nade… I tako pomažemo jedni drugima. Riječi nam omogućuju da iziđemo iz svoje samoće i obogatimo se zajedništvom sa svojim bližnjima koje nam je svima potrebno. Nitko nije sam sebi dovoljan. Svi trebamo jedni druge.
Riječi, osobito one najiskrenije, dijelimo samo s onima u koje imamo povjerenja, s onima od kojih očekujemo da će nas slušati, razumjeti i prema mogućnostima nam pomoći. Jednako kada se netko drugi meni obraća iskrenim i povjerljivim riječima, doživljavam to kao poklanjanje povjerenja, da me on kao osobu poštuje i cijeni. I to me povjerenje ispunja zadovoljstvom. Osjećam se više čovjek.

Naše riječi, to smo mi. Kada su nečije riječi iskrene i istinite, kada su drugima vrijedne i poticajne te ih oni rado slušaju, zaključujemo kako su oni kao ljudi dobri, istiniti, vrijedni povjerenja… Kada su nečije riječi lažne, teške, otrovne, kada ih drugi izbjegavaju slušati, tada zaključujemo da su oni kao ljudi lažni, teški, otrovni, nevrijedni povjerenja… Uz to naše riječi nisu samo ono što izgovaramo. To su također naša djela, naš način ophođenja, ponašanje, odijevanje… Sve što činimo u najširem smislu su naše riječi, naš govor kojim sebe izričemo svojoj okolini.
Božja Riječ je Božji govor u kojem se Bog nama izriče. Bog je potpuno istovjetan sa svojom Riječju (zato je pišemo velikim slovom). Božja Riječ je od početka, piše sv. Ivan. Po njoj je sve postalo i bez nje nije postalo ništa. Svemu što postoji u njoj bijaše život. Božja Riječ je, prema tome, živa, životvorna, istinita, vječna, svemoćna… Ona je svjetlo koje rasvjetljuje svaku tamu. Sve u njoj ima svoj izvor, smisao i opravdanje.

Ta Božja Riječ se utjelovila u Isusu Krstu i došla na svijet da bi se nama ljudima izrekla. U njemu je punina milosti i istine. Sve što trebamo znati o Bogu i njegovoj ljubavi prema nama on nam izriče u svome Sinu Isusu. Sve što on čini i govori, cijeli njegov život, koji svoj vrhunac ima u smrti na križu, sve je to Božji govor nama ljudima.

Naš svijet je u tami, u tami grijeha i smrti. Tama je ona koja nama ljudima priječi da pravo vidimo, čujemo, mislimo i živimo. Zato što živimo u tami mi ne spoznajemo pravo Boga, istinu, dobro, ljubav… Ne spoznajemo pravo ni same sebe, svoj život, tko smo, zašto smo na svijetu, što će s nama biti… Nad cijeli naš život nadvija se tama i smrt. Zato nam je potrebno svjetlo koje sami ne posjedujemo. Ono nam dolazi u osobi Isusa Krista.

Isus, utjelovljena Božja Riječ, traži od nas da mu budemo slušatelji, da ga primimo i da mu vjerujemo. Sva drama svijeta svodi se na primanje i odbacivanje Svjetla koje je došlo na svijet. Onima koji ga prime, piše sv. Ivan, on daje moć da postanu djeca Božja, da se nanovo rode od Boga i zadobiju božansku puninu života. A oni koji ga ne prime, koji odbacuju božansko svjetlo, ostaju u tami grijeha i smrti. Apsurdno je ali istinito da ima ljudi koji više vole tamu nego svjetlo. A to je zato, kako će Isus kasnije kazati Nikodemu, jer su im djela zla. Oni se ne žele odreći svojih zlih djela i zato žive u tami. Sami sebe osuđuju na tamu. Ne prihvaćaju svjetlo, jer bi ono razotkrilo njihova zla djela.

Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni Sin, koji je sam Bog, on nam ga je objavio. Objavio nam ga je kao Oca. Zato, da bismo upoznali Boga potrebno je upoznati Isusa, slušati što govori i poučava, promatrati što čini. Povrh svega je potrebno promatrati ga u njegovoj slavi kada je uzdignut sa zemlje na križ. U tom vrhuncu objave ljubavi Očeve sve nam je rečeno.

Pogledajte još

Svečano proslavljen blagdan Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama.

U subotu, 2. listopada dalmatinski grkokatolici okupili su se u Kričkama kraj Drniša, kako bi …

Mons. Marinko Mlakić proslavio srebrni jubilej svećeničkog ređenja

Na spomen Anđela čuvara, 2. listopada u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku generalni vikar Šibenske …

FOTO: Proslava svetog Jeronima u župi Meterize.

U četvrtak 30. rujna u župi Meterize proslavljen je sveti Jeronim . Misno slavlje predvodio …