Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Isusova muka i smrt obeshrabrila je i raspršila apostole na sve strane. Povukli su se i skrivali da ih ne zadesi Isusova sudbina. A onda dolazi vijest o uskrsnuću Kristovu koja ih je uznemirila i zbunila. Jedni su povjerovali, drugi posumnjali. Uskrsnuli Krist, da bi uvjerio svoje učenike da je živ, jeo je i pio s njima. Ali, apostoli su još uvijek bili u strahu. Još su se uvijek zaključavali pred Židovima od straha za vlastiti život. Do Duhova apostoli su živjeli u strahu i nevjerici. Još ne svjedoče javno Kristovo uskrsnuće. Još je to bila priča samo između njih. Sve što im je preostalo bilo je okupljanje na zajedničku molitvu. U molitvi su bili zajedno i najsigurniji. A onda, iznenada, dolazi do potpunoga zaokreta. Odjednom se sve mijenja. Apostoli izlaze vani, izlaze „iz sebe“, izlaze iz svojih skrovišta. Nastalo je nešto novo. Djela apostolska govore da su: „svi bili zajedno na istom mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih… Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima (…) razglašuju veličanstvena djela Božja.“ Ovdje se ostvarilo ono što će sv. Pavao puno kasnije napisati Rimljanima: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama.“
Ovaj Pavlov tekst dočarava stanje Kristove Crkve nakon događaja Duhova. Duh sveti čini sve novo. Nestalo je straha. Nisu više smrt i strah pred očima. Pred očima je život. Apostoli su primili Duha Svetoga, onog istoga Duha koji je sišao nad Isusa na dan njegova krštenja. Taj isti Duh vodio je Isusa u pustinju i snagom istoga Duha Isus započinje svoj javni nastup, propovijeda kraljevstvo Božje, čini čudesa, objavljuje ljubav i milosrđe Božje. Taj Duh silazi sada nad apostole. On ih čini novima i drugačijima. Duh Sveti brani ih i hrabri, on im oduzima strah i daje snagu. Duh ih nadahnjuje i oduševljava. Silaskom Duha Svetoga nad apostole ispunja se Isusovo obećanje. Apostoli su sada obogaćeni, oduševljeni, promijenjeni. Nema više govora o uvjetima vjere: „dok ne vidim, dok ne opipam…“
Može se reći da je svetkovina Duhova, duhovski događaj, potvrda Kristova uskrsnuća. Duhovski događaj je ostvarenje Kristovih obećanja i vrhunac slavlja uskrsne radosti.
Duh daje apostolima da razumiju sve ono što im je Isus govorio. Snagom toga Duha govore tako da ih svi razumiju svojim jezikom. Kada Duh Božji čovjeka nadahnjuje onda razumiju svi sve. Razumiju ga zato jer je to govor ljubavi i milosrđa Božjega.
Isti taj Duh Božji koji je nazočio kod Isusova krštenja na Jordanu, koji je na Pedesetnicu sišao nad apostole sada ispunja Crkvu. Od toga duhovskoga događaja ispunja čitavu Crkvu. On je vodi i nadahnjuje. On je oduševljava i daje da svi u Crkvi mogu razumjeti poruku Božju, svaki na svom jeziku, svaki u svom pozivu i zvanju. Duh Božji ne traži uniformu ili jednoumlje. On je Bogat darovima i svakomu daje po njegovoj mjeri. Zato se ne moram ni s kim uspoređivati. Svaki čovjek stvoren je na sliku Božju i u svakom od nas ta slika Božja izgleda drugačije. To je Božje bogatstvo. Bog je toliko bogat da svakomu može dati nešto od onoga svoga što nas čini njemu sličnima, a različitim od svih drugih. Našu različitost Duh Božji ujedinjuje i čini nas, iako mnoge i različite, jednom Crkvom.
Najdragocjeniji dar Duha Svetoga je taj što se daje svima. Ne samo jednom narodu, nego svima. Tu se obistinjuje onaj Isusov zahtjev upućen apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…“ Na taj način uključeni smo i mi u zajedništvo, u Crkvu Kristovu. Po sakramentima krštenja i potvrde primili smo Duha Svetoga te smo time pozvani svjedočiti vjeru u Isusa Krista i to javno, baš onako kako su to činili apostoli, oduševljeno, bez straha. Svetkovina Duhova nije samo puko sjećanje na nešto što se dogodilo davno. Pedesetnica – Duhovi poziva nas danas i svake nedjelje na zajedničko okupljanje, poziva nas na zajedničku molitvu. Ovdje u zajedništvu jednih s drugima doživljavamo Duhove, slušamo onaj silan vjetar, Božju riječ, koja ispunja ovu crkvu. Ovdje se punimo Duhom Svetim za naš svagdan. Ovdje skupljamo snagu i ostavljamo strah. Ni naše ljudske slabosti, ni naši grijesi nas ne sputavaju da propovijedamo kraljevstvo Božje. Dovoljno je Isusa ljubiti. Isus kaže: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek.“ S onim tko ljubi Isusa, s njim je Duh Sveti, a s kim je Duh Sveti on je pun darova Božjih. Svi smo različiti i svi smo nadareni, imamo naše karizme. Bogatstvo Crkve darovi su Božji u nama pojedincima i u nama kao zajednici. Čitava Crkva živi od različitih darova Božjih. Stoga je svaki od nas Božji dar Crkvi i čovječanstvu. Zato nas, Duše Sveti, oduševi za dobro, za sveto, za sve ono što je tebi milo.
fra Josip Klarić
Evanđelje: Iv 14, 15-16.23b-26
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«
