Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Misno slavlje s obredom pepeljanja na Čistu srijedu ili Pepelnicu 17. veljače, u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić. Koncelebrirao je i katedralni župnik don Krešimir Mateša.
„U korizmenom govoru, slavljima i molitvama Crkve prevladava poziv na obraćenje, post i pokoru. On nas treba podsjetiti kako je naš zemaljski život opterećen grijesima i slabostima. Obred posipanja pepelom uz riječi koje pri tome slušamo Obrati se i vjeruj evanđelju! ili Sjeti se, čovječe, da si prah i da će se u prah pretvoriti“ trebaju nam prizvati u pamet kako je isti taj naš zemaljski život nestalan, prolazan, kako je trajno ispunjen različitim umiranjima da bi na kraju potpuno uminuo pretvarajući nas u prah i pepeo“, poručio je mons. Mlakić u homiliji.
Naglasio je kako je krajnji cilj Korizme nije podsjećanje na grijeh i smrt te poziv na pokoru, nego Božje milosrđe i Božja ljubav. „Cijeli naš život, i zemaljski koji sada živimo i onaj nebeski kojem se kao daru do Boga nadamo, visi o Božjem milosrđu. Božje milosrđe je izraz Božje beskrajne sebedarujuće ljubavi, koju nam Isus do kraja objavljuje. (agape). Bog nas je u Isusu Krstu prvi ljubio i sebe predao za nas (v. Ef 5,2). Prvi nam u našoj grješnoj slabosti i smrtnosti iskazao svoju milosrdnu ljubav. Međutim, da bismo tu Božju ljubav doista doživjeli, mi je trebamo Bogu uzvratiti. To je naprosto u naravi ljubavi. Ljubav možeš primiti samo onda kada je daješ i onoliko koliko je daješ. Kada je ne uzvraćaš, a ne uzvraćaš je zbog grijeha koji zarobi i oteža naše ljudsko srce, ona umire. I mi ostajemo bez nje. Sebičnost ubija ljubav. Taština ubija ljubav. Udovoljavanje sebičnim i bludnim strastima ubija ljubav. Zavist ubija ljubav. Srdžba i lijenost ubijaju ljubav“.
Mons. Marinko Mlakić kazao je kako je svrha korizmenih odricanja, posta, pokore, molitava, davanja milostinje u tome je da nas pročiste i ojačaju u borbi protiv grijeha te budemo kadri bolje spoznati Božje milosrđe da bismo od njega živjeli i po njemu živjeli. „Bogu nisu potrebne naše molitve. On našim postovima i odricanjima ne biva veći. Sve je to potrebno nama da bismo mi mogli primiti Božju milost. Odnosno da je primimo uzalud, kako upozorava sv. Pavao. Korizmena liturgija, korizmena predslovlja poručuju nam da odricanje kroti našu sebičnu narav i otvara nam srce za potrebne po uzoru na Božju dobrotu. Pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi. Po tjelesnom postu milosrdni Bog suzbija naše zle sklonosti, uzdiže dušu te nam daje snagu i pobjedu. Zbog svega ovoga korizmeno vrijeme je na osobit način vrijeme milosno i vrijeme spasa I zato je ono za nas vjernike potreba i radost, a nikako obveza i teret“.
„Razlog naših dobrih djela treba biti prije svega zahvalnost Bogu. Uzvraćati Bogu na njegovoj beskrajnoj ljubavi čineći ista djela ljubavi i milosrđa prema braći, to je vrhunac vjerničkog predanja Bogu i samo to može u nama proizvesti istinsku radost. S takvim stavom valja pristupati davanju milostinje, molitvi i postu. Davati milostinju znači zauzimati se za pravednost i dostojanstvo svakog čovjeka. Mi nismo vlasnici dobara koje posjedujemo već samo njihovi upravitelji, koji smo ih dobili od Boga sa zadatkom da njima upravljamo u duhu Božje pravednosti. Na taj način sudjelujemo u uspostavi te iste Božje pravednosti u svijetu. A pravednost je u konačnici mjera za ljubav. Punina pravednosti je ljubav. Zato Isus poručuje da, kada daješ milostinju, ne trubi pred sobom kao licemjeri, nego neka ti ne zna ljevica što čini desnica. Dovoljno je da to vidi naš Otac nebeski. Vrijednost molitve nije u njenoj količini, u mnoštvu riječi i vremena koje za nju potrošimo, pogotovo ne u tome jesu li nas drugi vidjeli, nego u tome koliko nas ona uzdiže k Bogu i oblikuje po uzoru na njegovu dobrotu. U tome je čudesna moć molitve. Ona nas osposobljava da primimo Božju dobrotu i budemo njezin svjedok u svijetu“, kazao je mons. Marinko Mlakić.
Post uvijek treba biti naš izraz ljubavi prema Bogu. Post koji je po volji Bogu je onaj koji doprinosi smanjenju bijede i nepravde u svijetu, odnosno uspostavi Božjeg kraljevstva među ljudima. Tako i onaj post koji prakticiramo na način da on ne doprinosi izravno nekim dobrom za druge ipak je veoma koristan. Jer nas oslobađa od bolesne navezanosti na zemaljska dobra kako bismo slobodnije mogli prianjati uz nebeska. Onima koji budu tako činili djela milosrđa, tako molili i postili Isus obećava nagradu od Oca nebeskog. To je zajedništvo u Božjoj ljubavi i radosti. Pri tome ipak ne smijemo zaboraviti, to nije nagrada koju bismo mi svojim pobožnim djelima i djelima milosrđa zaslužili, jer ih ona daleko nadilazi, ali nas naša dobra i pobožna djela čine sposobnima primiti je kao nezasluženi dar Božje ljubavi, zaključio je mons. Marinko Mlakić.
