Svečano proslavljen blagdan sv. Ante u samostanu sv. Frane u Šibeniku

U samostanu i crkvi svetog Frane u Šibeniku, u subotu 13. lipnja, svečano je i dostojanstveno proslavljen blagdan svetog Ante Padovanskog, jednog od najomiljenijih svetaca u katoličkom svijetu. Veliki broj vjernika i hodočasnika iz Šibenika i okolice pohodile su ovo povijesno svetište kako bi izrazile zahvalnost, uputile molitve i zatražile zagovor ovoga velikog čudotvorca.

Tijekom dana služeno je čak sedam misnih slavlja koja su predslavili svećenici Šibenske biskupije te redovnici Samostana sv. Frane franjevaca konventualaca. Brojni su vjernici iskoristili priliku i za sakrament svete ispovijedi, a kroz cijeli dan trajao je i svečani obilazak te čašćenje moći svetoga Ante, izloženih u prepoznatljivom pozlaćenom relikvijaru u obliku svečeva poprsja s Djetetom Isusom u naručju.

Vrhunac cjelodnevne proslave bilo je večernje euharistijsko slavlje koje je predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. U homiliji biskup se detaljno osvrnuo na dramatičan i intenzivan životni put svetoga Ante, ali i na duboke teološke i društvene poruke koje njegov lik nosi za današnjeg čovjeka.

Biskup je u uvodu podsjetio na Antinu mladost, istaknuvši kako je njegov život, premda relativno kratak, bio obilježen dubokim duhovnim preokretima i čudesnim događanjima koja su ga učinila jednim od najomiljenijih svetaca Katoličke crkve. Posebno se osvrnuo na prošlogodišnje biskupijsko hodočašće u Lisabon, Coimbru i Padovu, naglasivši kako su tom prigodom hodočasnici išli dijelom i stopama svetoga Antuna i tako dotaknuli najvažnije događaje iz njegova života.

Mons. Rogić je u svojoj propovijedi istaknuo kako se u cijelom Antunovu životu oslikavaju dva bitna obilježja: čovjekovo traganje za Bogom i, s druge strane, Božji odgovor odnosno Božji dar. Ante je bio onaj koji traga za Božjom blizinom, za životnom mudrošću koja se u objavi Božjoj očituje čovjeku. Bio je u potrazi za ispunjenjem i smislom života, spreman na sve da ga njegov život odvede zauvijek k Bogu. Nije štedio sebe u toj potrazi, bio je spreman čak i na mučeništvo, a onda i spreman prihvatiti posve drugačiji Božji plan s njegovim životom. Na to Bog odgovara svojim darovima, poručio je biskup.

Nadovezujući se na zbornu molitvu s početka mise, u kojoj se Bogu zahvaljuje što je u svetom Anti svome narodu dao znamenitog propovjednika i zagovornika u potrebama, biskup je pozvao okupljene vjernike da i sami postanu „tražitelji Boga“ i tragatelji za mudrošću života koja se očituje u razlikovanju dobra i zla. Pojasnio je da ta mudrost daje jasan smisao i cilj ljudskom životu te nas upućuje kako kršćanski živjeti, kako s pouzdanjem podnositi iskušenja i prihvaćati Božju volju, čak i onda kada je ona posve drugačija od naših želja i očekivanja. Citirajući svetog Pavla, podsjetio je da je svakome od nas dana milost po mjeri dara Kristova, kako bismo svi prispjeli do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega.

Biskup Rogić podjetio je da je sveti Ante u narodu najpoznatiji kao zagovornik za pronalazak izgubljenih stvari, no odmah je postavio duboko pitanje: Što je to sve danas, iz naše perspektive i našeg vremena, zapravo izgubljeno? „Je li čovjek danas izgubljen? Slika čovjeka u današnjem svijetu kao da se iznova zamutila i postala nejasna. Papa Lav XIV. tome će posvetiti svoju prvu encikliku koju će nazvati ‘Magnifica humanitas’ – Veličanstveno čovječanstvo, koje se danas mora nositi s neviđenim izazovima novih tehnologija.“

Biskup je upozorio na dramatično gubljenje temeljnih društvenih i kršćanskih vrijednosti: „Koliko se danas gubi slika obitelji? Što je obitelj? Što nam svima znači ognjište, gnijezdo u kojem smo ponikli? Koliko se izgubila slika prave slobode i odgovornosti? Koliko se pomutio pojam prave ljubavi, koje nema bez žrtve? Voliš onoliko koliko si se spreman za nekoga ili za nešto žrtvovati! Na koncu, koliko je danas jasan smisao i cilj ljudskog života, naša usmjerenost prema vječnosti u Bogu?“

Upravo zato nam je danas više nego ikada potreban zagovor svetoga Ante – kako bismo pronašli temelje ljudskog dostojanstva onako kako ih je Bog dao, te kako bi naše kršćanske obitelji pokazale svijetu koliko je lijep život u radosti zajedništva, velikodušnosti i prihvaćanja života kao Božjeg dara.

Biskup se osvrnuo i na prepoznatljivu ikonografiju svetog Antuna, koji se u crkvama i na kipovima diljem svijeta uvijek prikazuje kako u naručju drži malog Isusa. Podsjetio je na predaju prema kojoj je jedan Antunov domaćin blizu Padove kroz prozor vidio sveca kako u naručju drži Isusa i s njim u zanosu razgovara. Naglasio je kako je sv. Ante držao Isusa zbog čistoće srca i otvorenosti da Isusa posluša i sve za njega učini. Pozvao je vjernike da se zapitaju kako oni primaju Isusa u svoje srce u svetoj pričesti, koliko ga slušaju i što su za njega spremni učiniti.

Na samom kraju propovijedi, biskup je pozvao na molitvu Blaženoj Djevici Mariji čije se Bezgrešno srce slavilo na isti dan, podsjetivši na evanđeoski izvještaj o tome kako su Marija i Josip tri dana u tjeskobi i brizi tražili dvanaestogodišnjeg Isusa u Jeruzalemu te ga naposljetku pronašli u hramu. Poručio je da nam Marijino srce, koje je sve te događaje brižno čuvalo, pomaže da i mi danas pronađemo Isusa u Božjoj riječi i svetoj euharistiji.

Na samom kraju svečanog misnog slavlja, okupljenim vjernicima obratio se gvardijan samostana, fra Josip Ivanović. U zahvalnom govoru, uz tradicionalni napjev „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova“, , fra Josip je podsjetio na duhovnu pripravu kroz trinaest utoraka koji su prethodili ovom velikom blagdanu, tijekom kojih su se vjernici pripremali i okupljali u zajedništvu. Gvardijan je uputio izraze duboke zahvalnosti biskupu Rogiću na njegovoj prisutnosti te na očinskoj, bratskoj i pastirskoj riječi koju im je uputio u homiliji. Uime cijele samostanske zajednice i svih okupljenih vjernika, uputio mu je i posebnu čestitku povodom važne obljetnice: „Ove godine ujedno želimo izreći Bogu zahvalnost i moliti obilan Božji blagoslov za vaših deset godina biskupske službe ovdje u našoj Šibenskoj biskupiji. Hvala vam, oče biskupe!“

Prije završnog blagoslova bila je hodočasnička gesta i molitva pred relikvijama sv. Ante.. nakon misnog slavlja vjernici su u dugom i dostojanstvenom redu čekali kako bi pristupili osobnom čašćenju relikvijara i moći sv. Ante, moleći da ih blagoslov ovog velikog padovanskog sveca prati u svakodnevnom životu.