Hodočašće u Austiju. Svjedočanstva vjernika koji su 5.6. i 7. prosinca hodočastili u svetište Djeteta Isusa u Steyr, Mariazell, Beč, Bečko Novo Mjesto i Željezno.

Oko sto i sedamdeset vjernika iz više župa Šibenske biskupije od 5. do 7. prosinca  hodočastilo je u  Austriju. Hodočašće je predvodio don Tomislav Puljić, a program je bio prožet molitvom, katehezom i vjerničkim zajedništvom. Vjernici su se vratili ohrabreni primjerom Blažene Djevice Marije i svetaca, spremniji živjeti evanđelje u svakodnevnici. U nastavku donosimo svjedočanstva nekih od hodočasnika:

Svako hodočašće s don Tomislavom Puljićem, vrsnim organizatorom mnogobrojnih hodočašća, novi je izazov i novo iščekivanje. Ovog puta poveo nas je u Austriju, a na hodočašću smo proveli 5. 6. i 7. prosinca 2025.  Glavni cilj je bio svetište Djeteta Isusa u malom gradu Steyru.   Uz to smo posjetili i najveće austrijsko marijansko svetište  Mariazell, Beč, Bečko Novo Mjesto i Željezno.

Našoj prvoj točki puta, Mariazellu približili smo se u prijepodnevnim satima prvog dana hodočašća. Svetište je nastalo u 12. stoljeću. Ima burnu i znakovitu prošlost, te svake godine privuče nebrojene hodočasnike iz Austrije , ali i svih susjednih zemalja kako je to bilo i u prošlim stoljećima. Marija je majka, a majka uvijek privlači i zove svoju djecu. Majka nas štiti, zagovara, svih prima otvorena srca, a to smo i mi osjetili kad smo došli svojoj dragoj Majci.

U malom mjestu Steyeru je nastalo svetište Djeteta Isusa  –  Christkindl. Pobožnost Djetetu Isusu je nastala na temelju malog kipića od voska kojeg je napravio običan vjernik bez ikakvog umjetničkog obrazovanja ili dara, naprosto iz ljubavi, vjere i predanja Bogu. Kipić je počeo privlačiti ljude koji su se došli pokloniti gledajući u njemu samog malog Isusa. Mnogi su mu, ne mogavši doći osobno u Steyr, počeli pisati pisma pa je nastala tradicija pisanja pisma Djetetu Isusu. Stoga je i tamošnja poštanska služba organizirala i poseban poštanski sandučić u mnogim mjestima u koje se ubacuju pisma koja stižu u Steyr. Tu su ideju preuzeli u prošlom stoljeću oni koji su izmislili tzv. djeda mraza kojemu djeca svijeta pišu pisma. Drago mi je da nam je don Tomislav približio ovu istinu tako da znamo više o stvarnosti u kojoj živimo. Sama crkva je jako lijepa, skladna, topla, s upečatljivim oltarom i bili smo svjedoci kako u nju dolaze obitelji s djecom pokloniti se malom djetetu Isusu. U njoj smo svi zajedno izmolili Pohvale  Božanskom Djetetu Isusu i zapjevali složno Isuse mileni Bože moj, srce ti dajem da sam Tvoj! Prelijepo iskustvo.

Sutradan smo nastavili put prema Beču gdje smo ujutro rano imali sv. misu zornicu u bečkoj katedrali sv. Stjepana. Velebna je, prekrasno izvedena izvana i iznutra, vrhunsko sakralno umjetničko djelo. Stani, pa gledaj! Obišli smo i jako lijepu crkvu sv. Petra, gdje nas je dočekao tamošnji župnik i u kratkom razgovoru s don Tomislavom  nam predstavio neke povijesne crtice vezane uz samu crkvu.

Potom smo stigli u Bečko Novo Mjesto vidjeti crkvu na čijem zidu je uklesana kamena ploča, s natpisom na latinskom i njemačkom jeziku, na kojoj piše kako su pogubljeni “zločinci” Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovu “krivnju”. Jedan dio teksta govori u njihovo ime, kao da se oni kaju za svoje zlodjelo i time opominju druge. Potrebno je biti upoznat s tim povijesnim činjenicama, događajima i kamenom svjedočanstva o pogibiji hrvatskih domoljuba koji su htjeli samo dobro svom narodu.

U predvečerje smo došli  u pokrajinu Gradišće, gdje već nekoliko stoljeća živi hrvatski narod koji je stigao bježeći pred turskom silom. U gradu Željeznom smo bili kod “gradišćanskih Horvatov” u crkvi sv. Mihovila na svečanom koncertu pjevačkog zbora Hrvat SAM, a koji je tada proslavio 10. obljetnicu djelovanja. Zbor okuplja naše ljude iz Slovačke, Austrije i Mađarske pa je tako dobio ime. Vrlo kvalitetno su izvodili razne sakralne skladbe, ali i neke svjetovne. Atmosfera je bila vrlo ugodna i osjećali smo se lijepo kod svojih ljudi.  Vidi se da su to ljudi kojima je stalo do zajedništva i da ga zdušno pomažu dajući svoj doprinos u čemu tko može.  To je lijep primjer kojega bi svi trebali slijediti za opću dobrobit svakog društva. Ujutro smo, u jednom gradskom parku u Bečkom Novom Mjestu, obišli biste Zrinskog i Frankopana i čuli prigodno povijesno slovo don Tomislava. Zatim smo bili kod naših u Željeznom na sv. misi koju je predslavio njihov o. biskup Egidije Živković. Nakon razmjene darova i srdačnih pozdrava napustili smo ih i nastavili put prema Hrvatskoj.

Cijelo je hodočašće don Tomislav osmislio kao otkrivanje nečeg novog: novih duhovnih saznanja, pobožnosti i doživljaja. Uvijek je tu i upoznavanje novih krajeva, nove kulture, prekrasnih crkava, gradova i neopisivo lijepe Božje prirode. Priroda je toliko lijepa da se upravo čudim što tamošnji ljudi uopće odlaze na odmor u druge zemlje. Hvala Ti Bože za sve lijepo što smo doživjeli na ovom putu!

Iščekujući iduća Duhom nadahnuta putovanja  s don Tomislavom, našim bolničkim kapelanom, od srca mu hvala za ovo izvrsno hodočašće ispunjeno njegovom brigom za dobrobit svojih vjernika kojima se posvećuje upućujući im poticajnu duhovnu riječ, povezujući na prikladan način prošlost i sadašnjost, tumačeći teološku podlogu i značenje mnogih događaja i suvremene stvarnosti.

Božansko Dijete  Isuse, budi hvaljeno i slavljeno!

Hodočasnica

Zovem se Vesna. Na kraju sam svjedočila u busu,  kako je sve što sam vidjela i čula na hodočašću ostavilo neizbrisiv utisak na mene..

Ujedno sam spomenula da sam ja rođena 1955.god., i da sam prošlu godinu bila na proslavi 50 godina mature u  Šibenskoj gimnaziji, te smo ujutro, nas oko 50 bivših učenika te generacije,  bili na prozivci u Gimnaziji,gdje smo ponaosob, rekli par riječi o sebi.

Moram reći da je ta generacija uspješna što se tiče obrazovanja, jer ih je dosta završilo fakultete, no ,  nema vjere,  vrijeme odvratnog  socijalizma je učinilo,na žalost,  svoje….

Ja sam rekla na toj prozivci,   da moramo svoju unučad uhvatit  za ruku i u Crkvu, kad već  nismo vodili svoju djecu, i da je Isus Krist put, istina i život !

Naime, ja u Gimnaziji nisam n i k a d čula da bi netko.od  učenika naše generacije, ili naši roditelji išli  u Crkvu!

Na kraju tog druženja u Gimnaziji,  smo konstatirali kako imamo svi jako  malo unučadi, a  nije za čudit se, jer nema  vjere !

Nakon svega mogu reći da je ovo hodočašće ostavilo ogroman dojam.na mene i da ću ga zauvijek pamtiti!Svaku riječ koju je izgovarao don Tomislav, sam htjela čuti, da mi nešto ne promakne, jer je pun Božje riječi, i utišavala sam žene oko sebe, samo da Ga što bolje čujem !

Vesna

U ranim jutarnjim satima, dok je zora tek počinjala svitati nad Šibenikom, mi – hodočasnici – ukrcali smo se u tri autobusa i krenuli na naše duhovno putovanje, predvođeni don Tomislavom Puljićem.

Krenuli smo ispunjeni radošću, očekivanjima i tihim molitvama koje smo nosili u srcu.

Naša prva velika postaja bilo je središte austrijske pobožnosti – svetište Mariazell. Ovo predivno marijansko svetište, posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, ostavilo je na nas snažan dojam. Ondje smo sudjelovali na svetoj misi, predali svoje nakane Majci Božjoj i osjetili duboki mir koji to mjesto pruža.

Posjetili smo i svetište Djeteta Isusa, glavni cilj našeg hodočašća, gdje se posebno osjeti nježnost i milina Božje prisutnosti……

U Wiener Neustadtu, odnosno Novom mjestu, odali smo počast hrvatskim velikanima Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu, pogubljenima 30. travnja 1671. godine. Na njihovom grobu stoji uklesana snažna misao Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.” Stati pred te riječi bio je poseban trenutak tišine i ponosa za sve nas.

Ovo hodočašće bilo je spoj molitve, povijesti, zajedništva i dubokog duhovnog iskustva – putovanje koje ćemo zauvijek nositi u srcu.

Senka