Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 13. nedjelja kroz godinu A – Put križa jedini vodi do punine ljubavi

Evanđelje:

Mt 10, 37-42

Tko ne uzme križa, nije mene dostojan. Tko vas prima, mene prima.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
Riječ Gospodnja.

Isus u današnjem evanđelju sve koji žele biti njegovi učenici, koji ga žele biti dostojni, poziva na najradikalnije moguće odricanje. Traži od njih da njega ljube više nego oca, majku, sina ili kćer te da uzmu svoj križ i pođu za njim. Sve to zatim potkrjepljuje rečenicom: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“

Ove nam se Isusove riječi, vjerujem, u prvi mah čine pretjerane. Ostavljaju dojam da je Isus potreban naše ljubavi te da je ljubomoran i posesivan. Ljubav prema najbližima u našim očima je nešto najsvetije.

Obitelj je temeljna zajednica u kojoj se čovjek rađa i raste. U njoj pronalazi ljubav, sigurnost, zaštitu, podršku… Biti bez obitelji znači biti osamljen, prepušten sam sebi, siroče, biti uskraćen za nešto bez čega je gotovo nemoguće ostvariti poželjan život… Zato će čovjek sve podrediti podizanju i zaštiti obitelji. Obitelj traži žrtvu. Traži privrženost i podložnost obiteljskim potrebama… Pojedinac vrlo često mora žrtvovati druge dobre prilike radi vjernosti obitelji. To nije moguće bez iskrene ljubavi. Zato je obiteljska ljubav doista čista i uzvišena. U njoj se ne ljubi iz interesa. Osobito roditelji gaje bezuvjetnu ljubav prema svojoj djeci.

S druge strane svaka obitelj sačinjena je od nesavršenih ljudi, ljudi koji mogu biti jako sebični i u teškim zabludama. Zbog toga se lako može dogoditi da obitelj nekoga od svojih članova stavlja pred nepoštene izbore. Da mora birati između vjernosti obitelji ili vjernosti svojoj savjesti i Bogu.

Jednako tako pomisao na križ, na odricanje od života i dragovoljno pristajanje na muku i patnju izaziva u nama najveći mogući otpor. Briga za vlastiti život, težnja da u njemu što je moguće više izbjegnemo patnju te omogućimo sebi i svojima ugodan i lijep život, nameće nam se kao prvi prioritet. U tom pogledu očekujemo da nam Bog i vjera budu od pomoći.

Sve ovo može nas nagnati da odustanemo od ozbiljnog razmatranja ovih Isusovih riječi. Jedni će ih pokušati nekako ublažiti, razvodniti, ”prilagoditi” sebi… Drugi će se tješiti kako se to ne odnosi na ”obične vjernike” nego samo na neke (svećenike, redovnike, one koji tako hoće…). Drugi će ih jednostavno zanemariti. Očito je da se trebamo lišiti svakog površnog dojma koji na nas ostavljaju ove Isusove riječi i potražiti što nam doista Isus njima hoće poručiti.

Svrha odricanja nikada nije u njemu samome, nije u tome da izgubimo i ostanemo bez ičega, nego u tome da dobijemo još veće dobro. U okvirima zemaljskog života nama je to sasvim razumljivo. Mi se jako često odričemo manjih dobara kada nam to omogućuje steći veća. U tom smislu valja nam se zapitati koja je svrha odricanja na koja nas Isus poziva? On sigurno ne traži da njega ljubimo više nego oca, majku, sina ili kćer radi sebe. To ne bi bilo u skladu sa svim ostalim stavovima koje je on zauzimao.

Isus nipošto ne želi umanjivati snagu ljubavi koju trebaju gajiti međusobno članovi obitelji. Naprotiv, on nam hoće pomoći da upoznamo pravu ljubav. A ona je u Bogu. Svaka ljudska ljubav, kolikogod bila jaka, ipak je opterećena ljudskim slabostima, grijesima i zabludama. Ljubiti se može na krivi način. Mi možemo biti u zabludi o tome kako trebamo ljubiti jedni druge i što u ljubavi jedni od drugih očekivati. Ljudska ljubav može biti slijepa, nerazumna, površna, nedosljedna, sebična, posesivna… U tom slučaju, što je (iskrivljena) ljubav jača, to su sukobi između onih koji se ljube bolniji.

Doista, ljubav je temelj života. Ona ga jedina može do kraja osmisliti. Ali to može samo istinska ljubav. Bog je izvor i uzor prave ljubavi. Samo Božja ljubav je čista i savršena. Mi smo stvoreni od daha njegove ljubavi. Zbog toga samo onda kada otkrijemo Božju ljubav i po njoj ljubimo jedni druge, naša će ljubav biti doista savršena. Ljubeći njega mi upoznajemo Ljubav i tako učimo pravo ljubiti jedni druge.

Božju ljubav nam objavljuje Isus. On je utjelovljenje Božje ljubavi u svijetu. Zato njemu trebamo iskazati bezrezervnu ljubav i vjernost. Pa i onda kada nas vodi putem križa, putem žrtve i odricanja. Put križa je, tako nas on uči, jedini put koji nas vodi do punine ljubavi u Bogu.

Pogledajte još

Arhivke snimke. Mjuzikl djece iz OŠ Brodarica posvećen sv. Nikoli Taveliću izveden prije 20 godina 13. studenog 2000.

Prije dvadeset godina za tridesetu obljetnicu kanonizacije sv. Nikole Tavelića Samostan svetog Frane, župa Brodarica …

Pismo predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimira Puljića uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić uputio je u nedjelju 15. studenog …

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 33. nedjelja kroz godinu A – Talenti – darovi radosti za radost

Prispodoba o talentima je jedna od najpoznatijih koje je Isus ispripovjedio. Po njoj je riječ …