Homilija: 4. korizmena C – Milosrdni Otac i izgubljeni sinovi – fra Josip Klarić

Isus je svoju evanđeosku priču o dobrom ocu i dvojici njegovih sinova ispričao pred jednim zanimljivim mnoštvom ljudi. Evanđelje spominje sve carinike i grešnike koji su se okupili oko Isusa da ga slušaju. To je bilo dovoljno farizejima i pismoznancima da mrmljaju na Isusa jer se druži i blaguje s takvima. Isus se ne opravdava pred pismoznancima i farizejima za svoje druženje s grešnicima i carinicima nego svima donosi jednu predivnu priču o dobrom, strpljivom i milosrdnom ocu koji je imao dva sina.

Zašto Isus uzima ovu priču i čemu služi? Isusov je poziv i poslanje navijestiti dolazak kraljevstva Božjega, odnosno objaviti Boga, svoga nebeskog Oca. Prigovor i mrmljanje farizeja i pismoznanaca Isusu je dobro došla prigoda da na jedan predivan način predstavi Boga kao dobroga Oca koji je milosrdan, koji poštuje ljudsku slobodu, koji nikoga ni na što ne prisiljava, pa ni na to da mora biti u kući očevoj. Naprotiv, on dopušta sinu odlazak iz kuće i još mu daje ono što sin misli da mu pripada, a da ne pita što će s tim učiniti. Osim slobode koju Bog daje čovjeku, Isus želi Boga objaviti kao dobrog Oca koji je milosrdan i strpljiv, koji može dugo čekati.

U evanđeoskom tekstu od prošle nedjelje slušali smo kako su gospodar vinograda (Bog) i vinogradar (Isus Krist) strpljivi s neplodnom smokvom i kako su sve učinili da ona donese plod i koliko su joj još vremena darovali samo da donese očekivani plod. S ovom današnjom pričom Isus još jače potvrđuje očevu (Božju) strpljivost s odbjeglim sinom. Isus pokazuje koliko je Bogu stalo do povratka njegova djeteta i koliko može čekati na povratak dragog sina koji je napustio očev dom. S ovom pričom o dobrom ocu i svojim druženjem s carinicima i grešnicima dočarava Božju beskrajnu ljubav prema čovjeku, posebno onda kada čovjek uvidi svoju zabludu i odluči vratiti se kući, odnosno Bogu. Bog čeka, pokazuje strpljivost i kao što priča kaže, pokazuje neizmjernu radost kod povratka svoga sina. Ta je radost tako velika da je želi podijeliti sa svima, posebno sa svojim najbližima kao što je to stariji sin koji je uvijek u kući očevoj.

Ova priča je divna i toliko ljudska da je mnogim umjetnicima svih vremena vječna inspiracija. Osim toga, ova priča govori o ljudskoj zloupotrebi slobode, o grijehu, kajanju, obraćenju, ljudskoj mržnji (stariji sin), kao i o Božjoj dobroti i ljubavi, a prije svega o Božjem milosrđu i radosti nad obraćenim grešnikom. Priča koju nazivamo i pričom o izgubljenom sinu donosi nam pravi primjer ispita savjesti, istinske ispovijedi i obraćenja. Izgubljeni sin u svojoj izgubljenosti najprije misli na svoga Oca. Sjeća se njegove dobrote i brižnosti prema svima. Odjednom mu je pred očima svaki njegov grijeh koji je počinio prema Nebu i prama svome ocu. Iskreno se kaje. A što je još važnije, donosi odluku vratiti se svome ocu. Ova priča može nam uvijek služiti kao primjer dobrog ispita savjesti, istinskog priznanja, kao i kajanja za naše grijehe te odluke povratka Bogu po sakramentu ispovijedi ili pomirenja.

Osim što nam ova priča predstavlja sliku dobrog i milosrdnoga Boga, njegovog poštivanja ljudske slobode, njegove strpljivost s nama grešnicima, njegove radosti radi našeg povratka, i uopće Božje ljubavi prema čovjeku, ona nam predstavlja i starijega sina koji nam, rekli bi danas, prolazi ispod radara. Isus je istaknuo vladanje starijega sina upravo radi onih koji su mu predbacivali i mrmljali zbog druženja s carinicima i grešnicima. Obično našu pažnju odvlači mlađi sin i očeva dobrota, pa tako zaboravljamo negativno vladanje starijega sina. Njega ne smijemo izgubiti iz vida radi nas. Često, nekada svjesno, nekada manje svjesno, igramo ulogu starijega sina. Mnogi od nas ne prihvaćaju one koji su nekoć bili daleko od Crkve, a sada su se vratili. Tu ružnu ulogu igramo i u našim obiteljima. Koliko puta znamo predbaciti ocu ili majci, ne samo dok su živi, nego, nažalost, i već pokojnim roditeljima, da su više ostavili ovoj ili onoj sestri, ovom ili onom bratu, nego meni. Prezir i mržnja narastu toliko da ne pričamo sa svojom braćom i sestrama radi komada zemlje, nekog stana ili nekog zemljišta uz more, auta ili bankovnog računa. Često odbijamo ići na slavlje naše braće i sestara upravo radi ovakvih stvari. Ponašamo se kao onaj „pravedni“ stariji sin, koji je svojim ponašanjem pokazao da ne ljubi ni oca, ni brata, a na kraju ni sebe, nego se izolirao i umire u svojoj mržnji i samoći kao „pravednik“ bez srca i duše.

fra Josip Klarić

Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

http://www.zupagospavangrada-sibenik.hr

Pogledajte još

U Prvić Luci proslavljena Gospa od Anđela. Mons. dr. Nikola Škalabrin proslavio pedeset godina svećeništva.

U petak, 02. kolovoza župljani župe Prvić Luke i njihovi gosti i turisti proslavili su …

Brojni vjernici na Visovcu proslavili Gospu od Anđela. Misno slavlje predvodio je biskup Tomislav Rogić.

Ova današnja franjevačka svetkovina, Gospa od anđela, u samostanu Gospe od Milosti na otočiću Visovcu, …

Imenovanja i razrješenja u Šibenskoj biskupiji

U Šibenskoj biskupiji došlo je do sljedećih imenovanja i razrješenja: Alviž don Grgur, ovogodišnji mladomisnik …