Zaređen novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović!

Obredom biskupskog ređenja u sklopu euharistijskog slavlja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u subotu, 22. siječnja zaređen je novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Treći stupanj sakramenta svetog reda podijelio mu je glavni zareditelj mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, u zajedništvu s mons. Matom Uzinićem, nadbiskupom koadjutorom riječkim i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije, i mons. Tomislavom Rogićem, biskupom šibenskim.

Uime Dubrovačke biskupije biskupsko ređenje za novog biskupa od biskupa glavnog zareditelja zatražio je don Ante Burić, župnik župe sv. Petra – Boninovo. Bulu imenovanja pročitao je i pokazao vjerničkoj zajednici apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

U homiliji je biskup Palić podsjetio kako, prema liturgijskom obredu, biskup zareditelj u svom obraćanju treba svima nazočnima i izabranom biskupu progovoriti o biskupskoj službi te pozvao sve koji sudjeluju ili putem medija prate događaj da razmisle o tome u čemu sudjeluju.

„Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni“, kazao je mons. Palić te nadalje objasnio kako su apostoli odabrali nasljednike i kako se polaganjem ruku prenosi sakrament reda iz naraštaja u naraštaj što se nastavlja i u ovo vrijeme. Citirao je kršćanskog pisc iaz trećeg stoljeća Tertulijan koji kaže: “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Propovjednik je zatim kazao kako ovim činom ređenja bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka, te je opisao tu baštinu: „Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove ‘Dubrave hridi’, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i ‘lijepu, dragu i slatku slobodu’, koja se ‘ne prodaje za sve zlato.“

Uz tu duhovnu baštinu predvoditelj slavlja je spomenuo i još jednu crkvenu poveznicu između Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. “Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić“, kazao je, „iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.“

Mons. Palić se zatim prisjetio trenutaka svećeničkog ređenja mons. Glasnovića. „Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović. Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: Evo me, mene pošalji!’“ (Iz 6,8)

Povezao je to s današnjim biskupskim ređenjem na kojem je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa i na kojem će uskoro biti pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. „Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman: izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo; biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;pokazivati ljubaznost i milosrđe; biti dobar pastir; moliti bez prestanka te besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva“, sažeo je propovjednik sva obećanja koja novi biskup treba dati. „Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.“

Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem, ustvrdio je mons. Palić te spomenuo reakcije proroka Izaije, Jeremije i Blažene Djevice Marije. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

„Bog poznaje naše slabosti i naše sposobnosti, našu grešnost kao i naše dobre strane, ali Bog nas i dalje poziva da istupimo, da vršimo njegovu volju“, naglasio je mostarski biskup. „Unatoč i u svim svojim slabostima i nedostacima, biskupi su nasljednici apostola, koje je Isus darovao svojoj Crkvi. Stoga će Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi ustvrditi da je ‘u biskupima, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.’“ (LG 21)

Naveo je i primjer sv. Augustina koji je bio jedan od najvećih umova ljudske povijesti, ali je i postao jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti. To je postao „jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju“, ustvrdio je propovjednik te spomenuo kako su i u njegovo vrijeme ljudi imali različita shvaćanja o tome što znači biti biskup. „Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao ‘teret biskupstva’ (‘sarcina episcopalis’). Vidio je sebe kao ‘zarobljenika u Gospodinu’ jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe.“

Spomenuo je i primjer biskupa sv. Timoteja koji od Pavla primio pouke o načinu vršenja pastirske službe. Pavlova opomena Timoteju jednako je prikladna za ono što se događa upravo sada, kazao je propovjednik, te naveo tu pouku: “Budi uzor vjernicima… Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva.” (1 Tim 4, 12.14)

„Imenima dvanaestorice apostola danas se pridružuje i ime biskupa Roka“, nastavio je propovjednik te objasnio poziv i odaziv. Krist je svakoga od apostola pozvao slobodno, a u slobodi je njih dvanaest odgovorilo. Gospodin Isus nije spustio anđele s neba da ih nagovore na suradnju. On se samo molio Ocu. „Kao Gospodar žetve, pozvao je i svakoga od nas. Naša služba apostolskih nasljednika nije pitanje naše želje da to budemo. Nije riječ o našim talentima ili uvjerljivim osjećajima za jednu ili drugu stvar, već o našoj vjerom vođenoj svijesti o Bogu koji traži i našem odgovoru. To je prvo otajstvo Kraljevstva koje dotiče svakoga od nas osobno: Bog je pozvao, htio je, a mi smo rekli ‘Da’. To je jedini smisao i odgovor koji apostol mora tražiti u dinamici svoga poziva i odaziva. Sve drugo usporava poslanje i prekida dijalog ljubavi i služenja poslanju.“

Na kraju se obratio imenovanom biskupu: „Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista.“

Kazao je i kako se u Crkvi nalazimo u vremenu nove evangelizacije i sinodalnog hoda. „Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna“, ustvrdio je biskup Palić te dodao: „Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo.“

Preporučio je novom biskupu da zazove Duha Svetoga kada treba mudrost i snagu i da ostane blizu Marije, naše Presvete Majke. Ona zna kako je reći “Da” Bogu i biti potpuno otvoren Božjoj volji. „Zamoli za molitvu i svoj narod, svećenike, redovnike i redovnice. U teškim trenucima svoje službe biskup se uvijek osjeti ohrabren molitvama i podrškom toliko dobrih ljudi. Svaku molitvu i riječ ohrabrenja koju ti uputiš vjernicima, primit ćeš stostruko natrag.“

Poželio mu je da ga prati zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog „neka obilno blagoslovi tvoju službu dubrovačkog biskupa“. „Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan“, zaključio je.

U obredu biskupskog ređenja pjevan je zaziv Duha Svetoga, slijedilo je predstavljanja izabranika s čitanjem apostolskog naloga odnosno papinske bule kojom je imenovan novi biskup. Iza homilije imenovani biskup je dao svoja obećanja, zatim su dvojica bogoslova Mario Tošić, iz župe sv. Mihajla u Dubrovniku i Mario Karadakić, student iz Rima, pjevali litanijske prošnje dok je ređenik bio u prostraciji pred oltarom. Slijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja, pomazanje uljem glave ređenika te predaja Evanđelistara i znamenja. Po završetku obreda novozaređeni biskup je zauzeo svoje mjesto na biskupskoj stolici u prezbiteriju dok je pjevana pjesma u čast novog biskupa „Pod barjakom sv. Vlaha“ nadahnuta njegovim geslom „Vjera, nada i ljubav“. Riječi pjesme napisao je don Ante Mateljan, a uglazbio ih je mons. Šime Marović.

preuzeto: ww.db.hr

Pogledajte još

Radni susret predstojnika katehetskih ureda i voditelja ŽSV iz Dalmacije

Katehetski ured Šibenske biskupije, na čelu s predstojnicom s. Renatom Azinović, bio je 24. rujna …

Četvrti dan devetnice sv. Mihovilu posvećen bračnim parovima.

Četvrti dan devetnice sv. Mihovilu u šibenskoj katedrali, u petak 23. rujna, bio je posvećen …

Duhovna zvanja bila su tema trećeg dana devetnice svetom Mihovilu.

Treći dan devetnice sv. Mihovilu zaštitniku Šibenske biskupije bio je posvećen duhovnim zvanjima. U katedrali …