Na protekloj svećeničkoj rekolekciji održanoj 13.2.2019. u zgradi Šibenske biskupije gostovao je don Ante Mateljan, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Splitu. Tema predavanja je bila: „Svećenik – između Boga i ljudi“.
Nakon što smo u prošlom župnom listiću iznijeli kratki osvrt na pogled koji vjernici imaju prema svećeniku, danas ćemo progovoriti o poslanju koje svećenik prima od Boga. Osvrćući se na svoje svećeničko zvanje svećenik otkriva kako nije sam stvorio svoj identitet svećenika već ga je dobio. Njegov svećenički identitet je primljen od Boga po polaganju biskupovih ruku. U tom ređenju otkrivamo svećenikov osobni odnos s Bogom i Božji poziv na koji se on sam odaziva, ali i dugu povijest apostolskog nasljedstva koje u sebi nosi biskupska služba te biskup u ime Crkve i Krista prima svećenika u njegovu službu. Stoga je svećenička služba darovana od Boga, a primljena od biskupa.
Don Ante je citirao odlomak iz dogmatske konstitucije Svijetlo naroda (Lumen gentium) sa II. Vatikanskog sabora. U broju 28 te konstitucije se kaže: „Premda prezbiteri nemaju najviši stupanj svećeništva, a u obnašanju svoje vlasti ovise o biskupima, ipak su s njim povezani svećeničkom čašću te na sliku Krista, vrhovnoga i vječnoga svećenika po sakramentu Reda kao pravi svećenici Novoga zavjeta posvećuju za propovijedanje evanđelja, za vođenje vjernika i za vršenje službe Božje. Imajući na svojem stupnju službe udjela u službi jedinoga posrednika, Krista (usp. 1 Tim 2, 5), oni svima navješćuju božansku riječ.“
U ovoj jednostavnoj definiciji otkrivamo tri temeljne svećeničke službe. Prva je propovijedanje evanđelja i ne odnosi se samo na nedjeljnu propovijed unutar svete mise. Svećenik je pozvan evanđelje spasenja donijeti svakome tko još nije istinski susreo uskrsloga Krista. Danas nam se često događa da mnogi vjernici nakon pouke iz vjeronauka kroz školsko obrazovanje i pripremu za sakramente pomisle kako su sve naučili o vjeri i tu zastanu sa svojim rastom u vjeri. Zato svećenik treba biti ustrajan i Božju riječ na novi način, novim riječima donijeti vjernicima.
Druga svećenikova služba jest vođenje vjernika koje se okupljaju oko Božje riječi i time stvaraju zajednicu. Bog po svojoj riječi ne govori samo o tome kako ćemo živjeti u nebu već nas potiče da ovdje na zemlji međusobno jedni drugima iskazujemo ljubav koju je on nama iskazao. Zato i svećenik ima zadaću zajedno s vjernicima graditi tu zajednicu koja se oko njega okuplja, a time izgrađivati i društvo unutar koje se zajednica nalazi.
Na tom putu zajedničkog rasta pomažu nam sakramenti. Stoga je treća svećenička služba posluživanje sakramenata po kojima se vjernik, nakon što je primio Božju riječ, sjedinjuje s Kristom. Kako primanje sakramenata ne bi postala samo navika i svećeniku i vjerniku, potrebno je da kroz razumijevanje Božje riječi, vjernik još dublje shvati snagu sakramenata i kako se u njima uistinu susreće sa samim Kristom.
Don Ante je zaključio svoje izlaganje podsjećanjem svećenika da iako oni posreduju vjernicima Božju riječ, upravljaju zajednicom i dijele sakramente sve to čine u Kristu koji djeluje po njima. Krist je jedini posrednik između Boga i ljudi, a svećenik samo sudjeluje u njegovom posredništvu.
Stoga vas, dragi vjernici, potičem da molitve za svećenike kako bi uvijek ostali sjedinjeni s Kristom i tako cjelovito obavljali svoje službe.
fra Ivan Penava