Razmišljanje bogoslova Šime Pleadina: “Svakodnevica – susret s Ocem”

Život čovjeka kao društvenog bića isprepleten je brojnim trenucima odnosno malim stvarima koji na ovaj ili onaj način oblikuju njegovu bučnu svakodnevicu. Jedno je sigurno, a to je da njegov dan prožimaju obaveze, susreti, druženja, rekreacija i ostaleaktivnosti u koje manje ili više unese cijeloga sebe. Čovjek je dio svakodnevice koja nezaustavljivo prolazi i u kojoj se pokušava pronaći odnosno ispuniti svoj smisao. Čovjek traži, on ispituje, razmišlja i djeluje kako bi obogatio svoj svakodnevni život, načinjen od sitnica, u kojem je upravo on glavni lik. „Na što je čovjek pozvan?“, „Koji je smisao njegova života?“, „Kako se njegov život ostvaruje?“ samo su neka od pitanja koja sestavljaju pred nas. Prva Petrova poslanica (1, 15-16) namgovori: „Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.“ Što je to „sve življenje“?

II. vatikanski sabor nam u dogmatskoj konstituciji „Lumen gentium“ – O Crkvi, lijepo govori na jednom mjestu o svetosti čovjeka tj. o svetom življenju na sljedeći način: „Svima je stoga razvidno da su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života. Da bi postigli tu svetost, vjerni­ci neka ulažu sile koje su primili prema mjeri Kristova dara da se – idući njegovim stopama i suobličeni nje­govoj slici te vršeći u svemu Očevu volju – svom dušom posvete Božjoj slavi i služenju bližnjemu.“Na koji način možemo spojiti pojam bučne svakodnevice i svetosti kao smisla ljudskog života? Valja imati na umu da se Naš Gospodin uvijek ukazuje prilikom susreta s drugim baš kao i onoj dvojici na putu u Emaus. (usp. Lk 24, 13-15) Čovjek, kada je u svakodnevici okružen sa svih strana i kada je jednostavno pritisnut halabukom ovoga svijeta što ga dovodi do toga da zaboravlja razmišljati o Bogu,i tada je pozvan na susret s Ocem. Robert Sarah govoreći o ljudskoj svakodnevici u prvi plan stavlja buku koja nam dolazi ili iz vani ili iz naše nutrine te se njenom pojavom stišava Božji glas koji nam progovara u tišini. Naš Gospodin odlazi u tišinu ne da pobjegne od ljudi, nego kako kaže kardinal, da se susretne s Bogom. Čovjek, kao istinska Kristova slika okupiran halabukom svakodnevice, pozvan je u bilo kojem trenutku, na radnom mjestu, na fakultetu, u školi, u kući, spustiti se u najdublji dio svoga srca gdje njemu kao ljubljenom djetetu Božjem Otac progovara služeći se veličanstvenom melodijom tišine kako bi se suprotstavio buci svakodnevice 21. stoljeća. Bog nas, u tišini srca, poziva da u malome budemo vjerni kako bi nas nagradio Radošću na nebu (usp. Mt 25, 23). Veličina sinova Božjih u Sinu je u tome da naglasi, a ne zanemari „sitnice“ koje će učiniti s ljubavlju. Ustrajnost u malim stvarima je zapravo posvećenje, a Bog koji je naš Otac bdije nad svakim od svoje djece.

Govoreći o ljudskoj svakodnevici, sveti Josemaría Escrivá u prvi plan stavlja sinovski motiv: „Stavi nadnaravni(sinovski) motiv u svoj profesionalni posao i posvetit ćeš svoj rad. Sve što je na zemlji veliko je počelo kao maleno.“ Kristov vjernik, boraveći u svojoj svakodnevici, je pozvan biti dar drugima odnosno u svrhu Božje prisutnosti služiti božanski, živjeti autentično poslanje prožeto Duhom služenja, a što je to doli u služenju pokazati lice Božje te u drugome častiti istu sliku Božju koja je u meni samome. „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 34-35)