Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Evanđelje: Iv 10, 11-18
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Riječ Gospodnja.
Današnja nedjelja, četvrta vazmena, u Crkvi se tradicionalno slavi kao Nedjelja Dobrog Pastira.
Svetopisamska objava po nadahnutim Božjim objaviteljima objavljivala je Božjem narodu Boga po njemu razumljivim slikama. Bog Izraela je svesilni, stvoritelj neba i zemlje, kralj, zaručnik, vinogradar, silan ratnik, Bog nad bogovima… Svi ti naslovi naglašavaju neko od mnogih obilježja Boga koji nam je do kraja ipak nespoznatljiv.
Jedna od najdražih slika, ona koja je osobito isticala Božju nježnost i privrženost svome narodu, bila je slika pastira. Ona je izrasla iz Izraelove nomadske kulture.
Kod razmatranja ove slike za nas je vrlo važno odmaknuti se od prijezirnog gledanja na pastire i ovce koji je prisutan u našoj kulturi.
Isusu je slika dobrog pastira bila iznimno draga i često je koristi. U njegovim očima ljudi su izmoreni i ophrvani kao ovce bez pastira. On je pastir koji ostavlja devedeset i devet ovaca da potraži jednu izgubljenu. A kada je nađe, radostan je stavlja na ramena, nosi natrag i slavi njezin povratak.
Misno evanđelje donosi nam nekoliko bitnih obilježja Isusa dobrog pastira. Naravno, u ovoj simbolici lik dobrog pastira daleko nadilazi svoj realni predložak. Tako je Isusu pastiru više stalo do ovaca nego do vlastitog života. On je pastir koji život svoj polaže za svoje ovce. U ovom kratkom tekstu polaganje života se spominje čak četiri puta. Radi se o ljubavi koja se daje do kraja, potpuno se stavlja na raspolaganje za dobro onih prema kojima je usmjerena.
Da bi što više naglasio ovo obilježje dobrog pastira, Isus mu suprotstavlja lik najamnika. Najamnici su bili pastiri koji su čuvali stada drugih i zato dobivali plaću. U čuvanju stada oni nisu bili dužni izlagati svoj život smrtnoj pogibelji. U smrtnim opasnostima mogli bježati a stado prepustiti na nemilost grabežljivcima. Odnos najamnika prema stadu nije bio osoban. Za razliku od njih dobri pastir stado štiti svojim vlastitim životom.
Likom najamnika Isus ujedno vrlo oštro osuđuje sve one koji zauzimaju upravljačke službe u zajednici iz sebične težnje za novcem, vlašću i(li) čašću.
Odnos pastira i ovaca Isus definira kao odnos poznavanja. Dobri pastir poznaje svoje ovce i one poznaju njega. U biblijskom govoru glagol poznavati ne znači samo steći određene spoznaje o nekomu, nego podrazumijeva poznavanje koje se rađa iz iskustva zajedništva u ljubavi. To znači poznavati srce druge osobe, poznavati njegove misli i osjećaje, brige, potrebe, želje, patnje… I na njih odgovarati. Isus kaže da on, dobri pastir, pozna svakoga od nas onim poznavanjem kojim se poznaju on i Otac nebeski i da to pokazuje polaganjem svoga života za ovce. Ovo je za nas najsudbonosnija objava koja našem život daje najveću moguću vrijednost: Bog nas čini dostojnima svoje ljubavi. Trebamo je također shvatiti kao da i mi sa svoje strane upoznamo Dobrog Pastira kako bismo bili kadri primiti dar njegove beskrajne ljubav.
Poznavanje Isusa pretpostavlja slušanje njegova glasa. Njegov glas traži naše povjerenje. Vjeru. Tu nema prisile ni nametanja. Gdje postoji prisila i strah nema ljubavi i povjerenja. Isus naglašava da se on slobodno daje za svoje ovce, nitko ga to ne traži nego to čini iz čiste ljubavi. Istu takvu ljubav on očekuje i od nas: da slušamo njegov glas i da mu vjerujemo.
Konačno, Isus je pastir koji nikoga ne želi isključiti iz svoje brige i zaštite. Svi ljudi iz svih rasa, jezika i kultura pozvani su čuti njegov glas i pridružiti se njegovu stadu. U ovome prepoznajemo poslanje Crkve da svim narodima naviješta Božje spasenje. U njemu smo svi pozvani sudjelovati.
Lik Dobrog Pastira nije uzorak po kojem bi se trebali ravnati samo oni koji u Crkvi vrše službe upravljanja već je to po(r)uka svakom vjerniku. Svi smo mi pozvani da imamo odvažno i dobro srce koje u dobroti i ljubavi prema svakoj osobi treba nasljedovati Isusa dobrog pastira. Onaj koji ima najamničko srce misli samo na sebe i svoju korist. Takav izvršava Božje pozive minimalistički, onoliko koliko mora, zaobilazi ih ili ih potpuno izbjegava. Motivira ga samo osobna nagrada ili strah od kazne. Isus nas poziva da takav stav nadrastemo i da poput njega budemo spremni ne gledati na sebe i svoj život već ga spremno založiti iz ljubavi prema bližnjima.
