Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Četvrta nedjelja došašća B – Samo nas Bog može spasiti

Evanđelje:

Lk 1,26-38

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje posljednje nedjelje došašća stavlja pred nas prizor navještenja Isusova rođenja Blaženoj Djevici Mariji. Anđeo Gabrijel dolazi k Mariji, potpuno nepoznatoj i tek zaručenoj mladoj djevojci, u njezin dom u Nazaretu i naviješta joj da ju je Bog odabrao da bude majka obećanog i iščekivanog božanskog Spasitelja. Začet će ga po Duhu Svetom i dati mu ime Isus. Ime Isus(hebr. Ješua) znači: Bog spašava.

Kolikogod nam ovaj prizor izgledao bajkovit i nestvaran, kao da je iz neke druge stvarnosti, on nam je istovremeno vrlo blizak i stvaran. Želja za Mesijom ukorijenjena je u naše biće više nego mi to redovito uviđamo. Ona progovara iz nas kroz čežnju za izbavljenjem uvijek kada se nađemo u životnim kušnjama koje nadilaze naše snage, kada se suočavamo s porazima i bolima kroz koje neminovno prolazimo u našem nemirnom i nepravednom svijetu. Osobito je prisutna kada potpuno nemoćni stojimo pred tajnom zla i smrti. Svi mi duboko u sebi čeznemo za nekim tko bi u takav naš svijet mogao unijeti radikalnu promjenu na bolje, tko bi nam mogao dati pravo svjetlo i pomoći naći izlaz. Svi mi trebamo Spasitelja.

Povijest pamti cijeli niz najrazličitijih mesijanizama, bezbroj raznih političkih, kulturnih, religijskih, ideoloških i sličnih pokreta i pokretača koji su obećavali bolji i pravedniji svijet. Međutim, svi oni odreda su se pokazali nemoćni da stvarno donesu priželjkivane promjene. Neki su, istina, učinili stanovit društveni napredak. Drugi su se, naprotiv, prometnuli u još gore zlo za čovjeka od onoga od kojeg su ga tobože htjeli osloboditi. Na kraju, naš svijet se i dalje guši u zlu nepravde, siromaštva, društvenih razlika, totalitarizama, ratova, progona, bolesti, prirodnih nesreća… Tako je zadnjih mjeseci doslovno je okovan pandemijom korona virusa. Ona nam tako opipljivo pokazuje koliko smo slabi, ranjivi, uplašeni, izgubljeni… Ali, s druge strane, i koliko smo tvrdoglavi, sebični, bešćutni… Doista, mi trebamo izbavljenje. Ali ne samo izbavljenje od bolesti koje će nam donijeti cjepivo ili lijek da bismo se vratili na već naučeni način života. Mi trebamo izbavljenje od straha, od nepovjerenja, od nepravde, od korupcije, od zlih ideologija koje opravdavaju nemoral, spolnu raskalašenost, ubojstvo nerođenih… Mi trebamo izbavljenje od grijeha i svih zabluda koje nam nude lažno spasenje i slobodu.

Sveto Pismo nas uvjerava, Bog nas uvjerava, da je izbavljenje moguće. Ali se ono neće dogoditi na način na koji mi to redovito zamišljamo. Neće se dogoditi vanjskim promjenama društvenih uređenja, režima, vlastodržaca, zakona… Neće i ne može se dogoditi ljudskim silama i znanjem. To je zabluda koja nužno završava tragično. Potrebno je nešto drugo, radikalno drugo. Potrebna je promjena koja će krenuti od Onoga koji je jedini može izvesti. To je Bog. Samo je njemu takvo što moguće, jer njemu ništa nije nemoguće. Samo njegovim čudesnim zahvatom u ljudsku povijest moguće je istinsko spasenje čovjeka od svakoga zla, nemira i nepravde. Pa čak i od same smrti.

Srž radosne vijesti je u tome da Bog to hoće učiniti. Zapravo, po svome Sinu Isusu to je već učinio. Božje spasenje stoji i nama danas kao Božja ponuda koju trebamo prihvatiti, kao poziv za koji se trebamo opredijeliti. Ono je misterij kojem trebamo vjerom pristupiti. Bog ga, naime, ne nameće silom. To bi se kosilo s njegovom nutarnjom naravi. Spasenje je dar Božji. Dar njegove beskrajne ljubavi koji smo pozvani s vjerom i zahvalnošću prihvatiti. Zbog toga je za nas sudbonosno važno da najprije napustimo sve zablude i kriva očekivanja spasenja, sve lažne mesijanizme, svaku oholu pomisao da možemo bez Boga i da nam on nije potreban. Bog nam dolazi i poziva nas da budemo njegovi suradnici u djelu spasenja, ne zato što bismo mi njemu trebali, nego zato što mi njega trebamo. Na taj način, i jedino tako, mi možemo postati sudionici njegova spasenja i njegovi posrednici u svijetu.

Prizor navještenja nudi nam uvid kako se to zbilja može dogoditi. Kako se spasenje Božje može utjeloviti u naš svijet, u našu stvarnost koju živimo, u svaki ljudski život i u svaki ljudski odnos.

Na čudesnu Božju ponudu spasenja Marija spremno pristaje. Odgovara na nju vjerom da je spasenje moguće i prihvaća ulogu koju joj je Bog namijenio. Njezine riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mu bude po tvojoj riječi!“ najbolja su pouka kako i na koji način svatko od nas može postati suradnik u Božjem djelu spasenja. Prihvatiti volju Božju u svom životu, to je najučinkovitiji stvaralački čin koji čovjek može izvršiti u trudu da izgradi bolji svijet. To je najspasonosniji stav koji možemo zauzeti pred svim nevoljama svijeta u kojima živimo. Ta Bogu ništa nije nemoguće.

Pogledajte još

U Vodicama kršten Toma, deveto dijete Suzane i Kriste Krluk.

U župi Vodice, u župnoj crkvi Našašća sv. Križa, preko misnog slavlja  župnik don Franjo …

U župi Gradac biskup Tomislav Rogić krstio je Davida Pastuovića šesto djete u obitelji Jelene i Ante.

U župi Gradac, u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije, preko misnog slavlja  šibenski biskup …

U Vukšiću slavljena misa za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve rata župe sv. Mihovil Lišane.

Na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Mihovila u Vukšiću ,  služena je misa za …