Homilija svetkovine Bogojavljenja mons. Marinka Mlakića – Bogojavljenje

Evanđelje:  Mt 2, 1-12

Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:

‘A ti, Betleheme, zemljo Judina!

Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim

jer iz tebe će izaći vladalac

koji će pāsti narod moj – Izraela!’«

Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«

Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Riječ Gospodnja.

Matejeva pripovijest o mudracima koji prateći njegovu zvijezdu s istoka dolaze pokloniti se novorođenom kralju židovskom odražava dinamiku traganja i rasta u vjeri u spasitelja Isusa. Mudraci, iskreni tragatelji za Božjim svjetlom (svjetlo je simbol istine, prosvjetljenja, mudrosti), ističu važnost neprestanog truda i budnosti u vjerničkom traganju. Pažljivo promatranje stvorenog svijeta, uočavanje životnih zakona u prirodi, u čovjeku, u ljudskoj povijesti, poznavanje ljudske misli, sve nam to itekako pomaže da prepoznamo znakove koji otkrivaju Božje namjere s čovjekom. Bog se čovjeku ne skriva. Oni koji svoje oči drže čistima i stalno otvorenima mogu uočiti ono što Bog čini svima nama na očigled.

Onoga trenutka kada su ugledali zvijezdu, mudraci su krenuli za njom. Nije ih omela dužina puta, napori, moguće zapreke i neizvjesnosti… Jednostavno su krenuli. Ići tamo kamo ih svjetlo istine vodi, to im je bilo važnije od svega drugoga. Često se događa da ljudi dobro uviđaju što Bog od njih želi, jer to puno puta i nije tako teško, ali se sami na isto ne odlučuju. Zbog straha, lijenosti, utjecaja loših navika, obzira prema drugima odustaju od napora da slijede istinu. Mudraci nisu takvi. Ne zadovoljavaju se s polovičnim životom i poluistinama, sa životom u kojem ne bi iskoristili sve moguće prilike da dođu do spoznanja Božje mudrosti.

Kada su došli u Jeruzalem i raspitivali se o novorođenom kralju židovskom, dospjeli su do kralja Heroda. On, čuven po okrutnosti, htio ih je iskoristiti kako bi uklonio Isusa. Mudraci su, očito svjesni da svi ne dijele njihovu istinoljubivost te spremni na otpore, prijevare i zloupotrebe, spoznali Herodovo licemjerje te ga uz pomoć Božju zaobišli. Kada si na putu Božjem, pored nutarnjih otpora očekuj otpore i podmukla podmetanja drugih oko sebe. Licemjerje ne podnosi istinu. Zloća nema tolerancije prema dobru. Poražavajuća je u ovome činjenica da se svećenici i pismoznanci, koji su temeljem Pisma znali da se Krist ima roditi u Betlehemu, nisu osjetili pozvanima da i oni pođu u Betlehem i poklone se Kristu.

Kada mudraci dolaze u Betlehem, klanjaju se djetetu Isusu i predaju mu darove. Njihovi darovi izražavaju njihovu vjeru u Isusovo kraljevsko, božansko i ljudsko dostojanstvo. Pred Kristom, koji se sav predao za nas, trebamo uvijek stajati u stavu dubokog klanjanja i davanja onoga najvrjednijeg što imamo. On je Kralj koji nam jedini može ponuditi istinsku sigurnost i pravdu. On je sam Bog koji nam vraća naše bogosinovsko dostojanstvo. Konačno, on je pravi Čovjek koji nam otkriva da je u ljubavi prema Bogu i bližnjemu do kraja, do smrti na križu, pravi smisao našeg ljudskog života.

Nakon toga mudraci se vraćaju svojim domovima drugim putem. Nisu to učinili samo zato da izbjegnu Heroda već time pokazuju kako je susret s Isusom njihovim životima dao sasvim novo usmjerenje. Susreti s Bogom, koji se događaju u molitvi, u razmatranju Božje riječi, u klanjanju i obredima, trebaju nas mijenjati po mjeri Božje volje koju on ima za nas. Onaj koji se nakon susreta s Bogom, nakon molitve ili obreda, vraća na staro, pokazuje da Boga nije niti susreo.

Pogledajte još

Molitva i zaziv Duha Svetog za početak nove školske godine u Primoštenu

Ima li što ljepše od zahvale Bogu za dar obrazovanja? Nedjelja – 13. rujna, u …

Don Franjo Glasnović obilježio je deset godina svećeničke službe u župi Vodice. Tim povodom uputio je prigodno pismo mještanima i župljanima Vodica.

Don Franjo Glasnović 13. rujna ove godine obilježio je deset godina svećeničke službe u župi …

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije svećano je proslavljen u Gradcu.

U Gradcu pored Drniša svečano je proslavljen blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa, koja …