Pod ovim geslom u našoj Kući matici u Šibeniku od 26. do 31. svibnja 2019. održane su duhovne vježbe pod vodstvom fra Josipa Repeše, člana Provincije Presvetog Otkupitelja.
Duhovnik je na jednostavan, razumljiv i prihvatljiv način približio sestrama Blaženu Djevicu Mariju. Osobinu koju nam je duhovnik posebno istaknuo je Marijina šutnja, rekavši: „Evanđelisti nam nisu zabilježili da je Marija puno govorila, zato nam Marijina šutnja puno govori. Trebali bismo često boraviti u Marijinoj školi šutnje kako bi i naš život bio plodonosni. Zato nas i papa Franjo potiče da razvijamo pastoral slušanja. Gospa je slušala Boga i u svome govoru veličala Boga što je pogledao na neznatnost službenice svoje.“ Pozvao nas je da i mi u svome svakodnevnom životu zahvaljujemo i veličamo Boga za mnoge milosti koje smo primili i primamo.
Uz duhovna razmatranja i molitve časoslova, klanjanje, krunicu, put križa svaka je sestra imala priliku za osobni razgovor s duhovnikom i sakrament pomirenja. Na svetkovinu Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista posjetili smo grob naše utemeljiteljice službenice Božje Majke Klare Žižić koja je svoj pogled uvijek usmjeravala prema nebu. Potaknuti njezinim primjerom svaka je od nas prisutnih postavila sebi pitanje: „Gdje ja usmjeravam svoj pogled? Trudim li se u svom svakodnevnom životu stvarati ozračje neba ovdje na zemlji?“
Liturgijsko pjevanje i sviranje predvodile su s. Lidija Grgat i s. Nikolina Bilić a molitvu časoslova s. Slavica Bezjak. Zahvalne Bogu za ove milosne dane, zahvaljujemo i našim sestrama u kuhinji koje su sa puno ljubavi i dosjetljivosti krijepile našega „Brata magarca.“ Ispunjene, ohrabrene, osvježene, motivirane Gospinim životom svaka od nas trideset i tri vratila se u svoj svakodnevni život na početak i primjenu duhovnih vježbi.
Tekst i foto: s. Klara Pavlović