Sveti Ilija svećano je proslavljen je u Vrsnom. Misno slavlje predvodio je fra Ivan Bradarić.

Blagdna svetog Ilije svečano je proslavljen u Vrsnom u župi Boraja Svetu misu pored crkvice sv. Ilije u predslavio je fra Ivan Bradarić gvardijan šibenskoga samostana sv. Frane, a suslavio je župnik župe Boraja don Joso Pavić. Pjevao je zbor iz župe Meterize. Vrijedni i zauzeti mještani pod vodstvom g. Tomislava Budimira uredili su prostor oko crkvice kao i prostor slavlja svete mise.

U homiliji fra Ivan Bradarić je kazao kako don Krsto Stošić u svojemu djelu „Sela šibenskoga kotara“ između ostaloga spominje Vrsno. Godine 1298. osnovana je šibenska biskupija a očito je te godine rađen i detaljan popis i stanje duša u biskupiji. Tako, između ostaloga se spominje i ovo naselje: Vrsno – Vrsnica – Versniza. Mjesto nije maleno a nipošto se ne bi moglo reći da je beznačajno, jer broji do 200 stanovnika. Ali, nažalost, to se potpuno raselilo nakon prijetnji i borbi Turaka i lokalnih stratiota 1491. Iza toga ovdje se doseljava potpuno novo stanovništvo kojega ste vjerojatno i vi potomci. Od početka 18. stoljeća pomalo se opet popunjava, a 1901. ima 31 kuću i 219 duša. Od žitelja je tada najviše Nakića, Belaka, Plavčića, Bumbaka, Kursana i Budimira.  Ovo je naselje u početku pripadalo župi Grebaštica, a zatim Ljubotivici te na koncu od 1934. pripada župi Boraja, kazao je otac Bradarić.

Don Krsto Stošić u tom svome djelu spominje i ovu crkvicu te kaže: „Crkvica sv. Ilije nalazi se na brijegu i u vrlo lošem je stanju. Odanle se vidi i daleki Šibenik“.  Također don Krsto spominje i peripetije oko granica za ispašu ovaca, tko gdje smije pasti svoja stada, a tu je također i lokva Vrsnica koja je mnogo pridonijela životu i održavanju polja i blaga. Okolna su sela ovisila o Vrsnome, o njegovim poljima i o lokvi, citirao je fra Ivan bradarić. Eto, nema više ovaca, nema ni lokve, a i ljudi je sve manje.

Ipak, ostade zemlja. I kamen u koji su uklesani tragovi prošlosti. I maslinici, kao znak brige naših starih za pokoljenja koja dolaze. Ostaje naselje, ostaju nam divne uspomene i godine koje su neizbrisiv trag povijesti ovog malenog mjesta a koje se spominje pred 723 godine. Nije to malo. Gledajući ovaj predivni krajolik, ovu simfoniju kamena, masline i polja, koju svojim pjevom veliča zbor cvrčaka, podsjetilo me to na Isusovu domovinu. Tamo danas odlazimo mišlju slaveći starozavjetnoga proroka Iliju, poručio je između ostalog fra Ivan Bradarić.

izvor: facebook Sveti Frane Šibenik