Šibenska biskupija Šibenska biskupija
U Franjevačkom samostanu sv. Ante na Šubićevcu, u petak 28. 9. 2019. godine, u organizaciji Franjevačkog samostana i Braniteljske udruge šibensko – kninske županije prikazan je potresni film “3069“.
Broj 3069 samo je jedan u nizu brojeva, ali kad se uz tu brojku napiše ime Jakov Sedlar onda je to priča o 3069 života, ljudskih sudbina, priča o 3069 obitelji koji su ostali bez svojih najmilijih, o njihovoj boli i trnovitom putu koji su i koji još uvijek prolaze. To je priča o hrvatskim braniteljima, odlučim, hrabrim hrvatskim ratnicima u vihoru rata, koji su suočeni s nepravdom i teškim životnim izazovima, ne nalazeći prava rješenja izgubili snagu i sebi oduzeli život. Zabrinjava činjenica da se ta brojka povećava i da je danas 3245 branitelja počinila samoubojstvo.
Upravo je ovaj film i nastao iz želje da samoubojstva stanu, da ih ne bude ili barem da se smanje. Da se prikažu teške životne sudbine i s branitelja skine ljaga, da ih se ne gleda kao neradnike, drogaše, pijanice, loše ljude… oni su naši heroji.
U filmu svoja svjedočanstva iznose članovi obitelji branitelja koji su počinili samoubojstvo, njihovi prijatelji, suborci. Oni su jedni od rijetkih koji su smogli snage stati pred kamere i podijeliti svoju tragediju, a svi oni upućuju istu poruku: Samoubojstvo nije rješenje.
Posebno snažnu poruku uputio je branitelj, Željko Šantić koji je devet mjeseci u zarobljeništvu u Sremskoj Mitrovici bio zvjerski mučen, ali koji je pored svih padova i kriza uspio ostati čvrst i pun vjere u bolje sutra.
Njegova poruka glasi: „Treba se osmjehnuti životu. Moramo biti jedinstveni, pružiti ruku samopouzdanja jedni drugima kako bi očuvali svoj Dom, da bi naša djeca, naši unuci i unuci naših unuka živjeli na ovom prostoru, da ostanemo, da se ponosimo na naše djedove, na naše očeve, na žrtvu koja je podnesena, na pijetet Vukovara. Ako još netko od mojih suboraca razmišlja o samoubojstvu moje poruka je: Brate, nemoj to činiti, ništa time nećeš riješiti, svi koji te vole ostat će nesretni, a oni koji nas ne vole radovat će se jer će nas biti sve manje. Ja vjerujem u ovu našu Hrvatsku, vjerujem u nju i ponovo bi, bez obzira na sve, napravio sve kao ’91. Unatoč svim nepravdama i svemu što sam prošao želim reći: Neka vječno živi naša Hrvatska!“
Nakon projekcije filma brojnim okupljenima obratio se režiser, Jakov Sedlar. Izrazio je žaljenje jer podršku i pomoć za snimanje ovog filma nije dobio od mnogih od kojih je pomoć zatražio. Ali zato, snimajući ovaj film, naučio je da je bez katoličke crkve, franjevaca i svih svećenika nemoguće puno toga napraviti pa tako i ovaj film. Zahvalo je fra Mariu Radmanu, gvardijanu samostana na organizaciji i dobrodošlici kao i svim franjevcima i svećenicima, od Amerike do Australije, koji su i koji će, sigurno uvijek pomagati i biti uz svoj narod.
Pitanje koje svi postavljamo sigurno je: Zašto se ljudi ubijaju? Razlozi su mnogi, ali sigurno je jedan od bitnih razloga tretman prema braniteljima, posebno u ovih zadnjih 15-tak godina i upravo cilj filma je promijeniti naš odnos prema braniteljima. Ako u našoj blizini primijetimo nekog od branitelja u problemu, nemojmo ga osuditi za slabost, pomognimo mu. Ljubav i razgovor s tim ljudima je ono što im najviše treba. Istina, ponekad im treba i materijalna pomoć ali prvenstveno je bitno promijeniti odnos prema tim ljudima. Zaslužuju da ih se poštuje, da imaju mjesto u ovom društvu. Na kraju svog obraćanja poručio je braniteljima: „Nemojte pasti! Kad je bilo najteže bili smo pravi. Kad smo bili napadani kao hrvati hrvatski smo odgovorili, i ’91. i prije toga, i prije toga, i svaki put ćemo odgovoriti. Tako neka uvijek bude. Neka živi naša Hrvatska i neka nas dobri Bog čuva!“
Posjetitelji su pri izlazu, svojim dobrovoljnim prilozima kupnjom DVD-a, pomogli izgradnji spomen obilježja stradavanju djece u obrambenom Domovinskom ratu, koji želi podići Željka Mitrović Jurić, djevojčica u plavom kaputiću iz Vukovarske kolone, koja je osnovala udrugu „Plavi kaputić“ upravo s ciljem da se osnivanjem muzeja u Berku zauvijek zadrži sjećanje na stradanja hrvatskog naroda.
Tekst i foto: Mirjam Tomljanović; facebook
župa Šubeićevac
