Sveti Jakov proslavljen u župi Marina.

U subotu, 25. srpnja svečanim misnim slavljem kojem je prethodila procesija ulicama Marine proslavljen je blagdan svetoga Jakova apostola-naslovnika župe Marina. Svečanu svetu misu predvodio je don Martin Krizmanić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije uz koncelebraciju više svećenika.

“Danas slavimo sv. Jakova , zaštitnika vašeg mjesta i vaše župe, čovjeka koji je bio jedan iz onog užeg kruga Isusovih učenika, koji je prvi od apostola svojom krvlju, svojom smrću potvrdio vjeru u Isusa Krista…Jakov i Ivan dolaze pred Gospodina i mole ga da mu bude jedan s desna, a drugi s lijeva. Kada čujemo tako nešto, bilo u ovoj verziji ili u nekoj drugoj verziji, mogli bismo se zapitati otkud pravo Jakovu i Ivanu da traže tako nešto, zašto baš njih dvojica od svih dvanestorice traže Isusa da mu budu jedan s desna, drugi s lijeva. Jesu li oni bili važniji, bitniji? Iskreno vas pitam, tko to od nas ne bi želio biti Isusu blizu…ako dobro poslušamo Evanđelje čut ćemo da su i ostali učenici htjeli biti blizu Isusu…zamislite da ste u nekom selu u kojem vas nitko ne bi prepoznao, nitko ne bi mario za vas…Jakov i Ivan su tražili to prepoznavanje na drugačiji način, tražili su svoju SLAVU, svoju važnost. Do te važnosti možemo doći na dva načina, da budemo nadređeni, no to nije prava slava, ona se očituje se u nečem sasvim drugom… Što od čovjeka ostaje? Dvije šake pepela. Što nama daje slavu, što nam daje težinu? Zar je taj pepeo sve što ostaje? Kad nas Bog stvara, On od nas čini glinene posude u koje stavlja svoje blago, mi smo glinene posude koje nose Božje blago…Bog, ono najvrijednije, najbolje što ima stavlja u glinenu posudu, stavlja tebe i mene, stavlja dvije šake praha…ugrađuje svoju ljubav, svoju slavu, na taj nam načina daje važnost, daje nam težinu i stvara nas, oblikuje nas na svoju sliku… dao je svoga sina, koji je umro na križu da bi te dvije šake praha, da bismo ti i ja mogli živjeti…

Koja je naša slava? Koja je naša težina? Zbog čega smo mi važni?
Zato jer smo vrijedni u Božjim očima, jer Bog sve najbolje, svoju ljubav, svoju slavu, svoju slobodu, sve ulaže u nas. Zato si vrijedan čovječe, to je slava za kojom treba ići, to je naša vrijednost… Ti dragi, brate si sin Božji, ti draga sestro, si kćer Božja, to je tvoja SLAVA, to je tvoja bit…Mi ljudi razmišljamo o mjestima, mi ljudi govorimo, ti si prvi , ti si drugi, ti si bolji, ti si gori, kod Boga toga nema…BOG TE LJUBI! … Neka nam sveti Jakov, ovaj blagdan i njegov zagovor bude poticaj i pomoć da doista to sinovstvo, tu ljubav, to blago koje je Bog stavio u nama prepoznamo i znamo živjeti, ne samo u odnosu prema njemu, nego u odnosu jedni prema drugima i jedni sa drugima.”

Sveti Jakove, moli za nas!

Dijana Rinčić