Već jedanaest godina na dan 15. studenog, svečanim euharistijskim slavljem, obilježavamo dan posvete crkve i samostana Sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu. I ove 2018. godine vjernici su se okupili na ovom svetom mjestu kako bi u zajedništvu upravili svoje duše, srca i oči prema Kristu, spasitelju i otkupitelju čovjeka.
Misnom slavlju prethodila je procesija ministranata i svećenika te je zapaljen tamjan kao simbol Kristove žrtve koja se u otajstvu nastavlja i s našim molitvama uzlazi Bogu na ugodan miomiris, a onda se uzašavši na nebo spušta prema zemlji da ga mi udišemo. To je simbol primanja Božjeg daha života po kojemu čovjek načinjen od zemlje postaje živa duša (Post 2,7).
Fra Damir Ćiro Čikara, koji je predslavio ovo misno slavlje u koncelebraciji s braćom svećenicima, u svojoj homiliji jednostavnim ali vrlo jasnim riječima želio je posvijestiti svakome od nas ono bitno, ono temeljno što je svakoj crkvi, od pracrkve – Isusa i njegovih apostola i učenika, preko sinagoga, katakombi, prevelikih, prekićenih pa do današnjih raznih oblika i veličina, zajedničko – u centru je Isus Krist, živi Bog koji nas poziva, doziva da nas ohrabri, da nas poveže, sjedini i uputi. Sv. Petar kaže da se kao živo kamenje ugrađujemo u taj duhovni hram – Crkvu, a ova crkva na Šubićevcu upravo je lijep primjer jer je cijela obložena manjim kamenjem pa se možemo prepoznati kao jedan kamen u zajednici Crkvi koji tvori cjelinu, a zaglavni joj je kamen Isus Krist. U međusobnom zajedništvu dolazi do onog što nas povezuje s Crkvom cijeloga svijeta – zajednička žrtva, jedan Bog, jedna vjera, jedan krst, ali samo ako smo spremni ugraditi se. Ugraditi se u crkveni dom znači prihvatiti vlastito poslanje i drugoga u dom privesti. Preko svakoga od nas, neovisno o službi, djeluje živi Bog jer, kako kaže sv. Petar, „kraljevsko ste svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu…“ (1 Pt 2,4-5.9). Zadatak svakoga od nas je privesti ljude Bogu, a to će biti lakše ako pohodimo sveta mjesta, ako u zajedništvu osnažujemo jedni druge. Zbog toga su nam ovakva mjesta potrebna, ne da bi se njima dičili i pokazivali ih nego da bi u njima tražili živoga Boga koga ćemo dijeliti drugima.
Svetu misu su animirali gosti iz Drniša i dječji zbor „Ljiljani“ sa svojom voditeljicom Nikolinom Gović.
Fra Mario Radman, župnik i gvardijan, na kraju misnog slavlja zahvalio je fra Damiru kao i braći svećenicima te sve pozvao na otvaranje tradicionalne izložbe udruge „Faust“ u prostorijama župe koja je ove godine upriličena pod nazivom“ Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga“.
Izložbu je prigodnim riječima otvorio fra Damir, a prigodne Franjine stihove – Pjesmu stvorova izveo je Ivo Ćevid u pratnji Josipe Ivić na klavijaturama, oboje iz Drniša. I maleni „Ljiljani“ uputili su pjesme zahvale našem Stvoritelju.
Da bi osjetiti duh izložbe, izdvajamo dio riječi kojima je predsjednica udruge „Faust“, Zdenka Bilušić predstavila ovu izložbu: „Autori koji su se predstavili na ovoj izložbi svojim djelima obuhvatili su gotove sve aspekte Franjina života, od Kristove poruke „Franjo, idi i obnovi moju Crkvu“, do propovijedi životinjama… Ovdje izložena djela zapravo su odjeci Franjinih stihova, laude Gospodinu na svim stvorenjima kojima je napučio Zemlju, na bratu Suncu, Mjesecu i zvijezdama, na bratu Vjetru, na zraku i oblacima, na lijepom i ružnom vremenu podjednako, na čistoj i poniznoj vodi, sestri vatri i majci zemlji, koja nam pruža „različite plodove i šareno cvijeće i travu“. Na kraju tu je i dirljiva zahvala dobroj sestri smrti kojom će biti nagrađeni vjerni. Svi motivi iz Pjesme stvorova – životinje i ribe, biljke i zvijezde… nadahnuli su i ove autore, kao i broje prije njih, kako one koloriste kao i crtače, kako slikare tako i kipare, da se svako sa svojim likovnim rukopisom okuša u ovoj raskošnoj i privlačnoj zadaći.“
Nakon zajedništva u slavljenju Gospodina i uživanja u radovima umjetnika, oko bogato pripravljenog bratskog stola, izmijeniti smo utiske sa današnje proslave.