Sestre Franjevke od Bezgrješne dan družbe proslavile su u Senju.

Ovogodišnji 343. Dan Družbe sestre su proslavile u nedjelju Krista Kralja, 20. studenog zahvalnim hodočašćem u Senj. Svečano euharistijsko slavlje u katedrali Uznesenja BDM predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, u koncelebraciji s katedralnim župnikom dr. Richardom Pavlićem i župnim vikarom vlč. Domagojem Tujmerom.

U homiliji je biskup Rogić približio važnost i ulogu hodočašća u životu Izraelaca, objasnio povijesnu važnost katedrale u Senju te njezinu ulogu u razvoju glagoljice na ovim prostorima. Predstavio je ukratko i povijest Družbe sestara franjevki od Bezgrješne te približio današnja liturgijska čitanja: „…Kroz minulih 343 godine prolazile su razna iskušenja, ali nisu nikada odustale služiti Kristu u bratu čovjeku i svjedočiti svoju vjeru u uskrsnuće. Na taj su način ovaj svijet činili boljim svijetom živeći svoje iščekivanje drugog Kristova dolaska. Svjedočeći Krista uskrslog, njemu se nadajući, prolazile su kušnje ovoga svijeta s molitvom i pouzdanjem u Božju pomoć, Božje vodstvo. Puno, puno puta isprosile su milost Božju da riješi nemoguće, da ih izvede iz opasnosti, da im nadahne novi polet, da im pribroji nove članice koje će nastaviti živjeti vjeru i duh ove zajednice. – Zato Vam čestitam i zahvaljujem. A potreba ima i danas, bezbroj. I za djelom i za molitvom, za svjedočenjem i biti znak ovome svijetu koji često gubi kompas i ne zna kamo ide, što radi, kamo ga sve skupa vodi?

Odgovore tražimo u Riječi Božjoj. Što nam to poručuje današnje evanđelje na nedjelju Krista Kralja ? …Isus nije došao spasiti sebe da bi mogao spasiti nas, sve ljude svih vremena. Zato umire na križu, izmrcvaren, napaćen, ponižen i osramoćen – a opet kao znak najveće poslušnosti Očevoj volji koja je jedina bila kadra ispraviti čovjekov neposluh – još od onoga iz Edenskog vrta. … Zanimljivo odlomak završava riiječju “Raj”. Desni je razbojnik povjerovao u Isusa. Ovdje, sada na križu, dok umire. Lijevi nije ni tada. …Krist umirući daruje vječni život. Nije li to zakon koji je Bog utkao u čitav svijet u svako stvorenje. Mora se umrijeti da bi se živjelo. To je tajna rađanja novog života. Posijano sjeme umire da bi donijelo višestruk rod. Roditelj mora svakodnevno umirati sebi da bi podigao djecu, da bi se život nastavio. Mora se umirati da bi se živjelo – jer ono za što se ne umire, ono za što se nitko ne žrtvuje – to odumire, nestaje. … Stoga pristanimo uz svoga Krista Kralja – usvojimo njegov zakon života koji nas vodi u vječnost. Ne dajmo se slomiti nikakvim patnjama, nevoljama, uvijek imajući ljubavi za druge. Tako ćemo biti doista njegovi: sada i uvijeke.“

Tijekom euharistijskog slavlja sestre su obnovile svoje redovničke zavjete. A nakon popričesne molitve riječi zahvale uputila je vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić: „… Sestre naše Družbe došle su u Senj 1930. godine. Kongregacija sestara Marije Immakulate s kućom maticom u Rijeci, a čije su sestre djelovale u Senju, bila je od strane crkvenih vlasti dokinuta jer nije mogla udovoljiti zahtjevima redovničkog života. I tada se pokazalo da je najprikladnije te sestre pripojiti nekoj redovničkoj zajednici, u ovom slučaju Sestrama franjevkama iz Šibenika. Šibenski biskup Jeronim Mileta, nakon pozitivnog odgovora Kongregacije za redovnike iz Rima i prihvaćanja molbe sestara Marije Immakulate od strane poglavarice Sestara franjevki s. Marije Budiše, izvršio je pripajanje našoj Družbi. I upravo nekako u ovo vrijeme, slavio je tom prigodom svečanu svetu Misu ovdje u Senjskoj katedrali.

Mi smo o Senjanima naslijedile samo dobre priče od naših sestara koje su ovdje živjele i djelovale. Dolaskom u Senj sestre su se uključile u poslove koje su do tada obavljale Sestre Marije Immakulate koje su sagradile 1920. u Senju Dom Svete Terezije za gimnazijalke i imale su dječje obdanište. Uz to sestre su se bavile raznim ručnim radovima, obrađivale su vrt i nešto kasnije radile su u biskupovoj kancelariji. Spominjemo samo da su sestre napustile Senj 1964. godine. I to ne zato što im nije bilo dobro u Senju nego zato što im je dojavljeno od povjerljivih ljudi da se priprema oduzimanje njihove imovine. I tadašnja poglavarica s. Rafaela Markezić, rodom iz Like, Gornjeg Vaganca bila je prisiljena prodati imovinu sestara i napustiti Senj. Za vrijeme djelovanja sestara u Senju, iz ovog dijela Lijepe naše imale smo i nekoliko vrijednih redovnica. Nažalost, sve su pokojne. Dao Bog da se ponovno probude duhovna zvanja….“

Sestre su u katedrali ostale i u dijelu cjelodnevnog euharistijskog klanjanja. Obišle su i Stalnu izložbu crkvene umjetnosti. Izložba obuhvaća izabrane izloške iz riznice senjske katedrale, arhiva i biskupijske knjižnice. Na njoj su prezentirani ostaci spomeničkog blaga ostalih senjskih crkava, ključevi grada Klisa, salonsko pokućstvo iz vremena biskupa Ožegovića, portreti senjsko – modruških biskupa i liturgijsko posuđe. Unatoč snažnoj senjskoj buri, sestre su posjetile i poznatu tvrđavu Nehaj, uz stručno vodstvo ravnateljice Gradskog muzeja Senj Blaženke Ljubović, prof. koja im je na vrlo zanimljiv način približila povijest Senja i važnost izgradnje kule Nehaj u obrani Senja. Tvrđava je sagrađena radi obrane grada, danas je dom zbirci predmeta koji pripovijedaju o raskošnoj povijesti ovog junačkog kraja. U prizemlju su pogledale izložbu Povijest senjskih crkava, a dalje po katovima izložbene dijelove Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanije, Zbirka oružja i vojne opreme te Gradski i plemićki grbovi Senja. Najhrabrije sestre su se po buri popele i na vidikovac tvrđave. Kako se Grad Senj smjestio na 45. paraleli, točno na pola puta između ekvatora i Sjevernog pola, obišle su pojedine sestre i sunčani sat koji tome svjedoči. Prvi ovogodišnji snijeg kroz Liku, zajedničke molitve Časoslova i raspjevano zajedništvo sestara pridonijeli su da i samo putovanje prođe u radosnom ozračju.