Misno slavlje na dvanaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 3. travnja predvodio je mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Posebni korizmeni ugođaj liturgijskom slavlju dali su “Pivači svetog Jakova” iz Šibenika izvodeći pjesme iz korizmene dalmatinske baštine.
U prigodnoj homiliji mons. Mlakić je između ostalog kazao kako ovu svetu misu slavimo u vremenu Korizme, kada smo na osobiti način pozvani na obraćenje. Istinski život imaš samo onda ako si s Bogom, i zato se treba obratiti, kazao je mons. Mlakić, te nastavio kako je poslušnost, poput Kristove, temeljna odlika naše vjere, ono što bi trebalo nas resiti. Poslušnost Bogu. I to je ono po čemu prepoznajemo i svetce, a među njima, evo, na osobit način i našega vrlog muža, pravednika, svetog Josipa kojeg smo došli častiti.
Ono malo iz njegovoga života što znamo, govori nam beskrajno puno, govori nam koliko je Josipovo pouzdanje u Boga bilo veliko, koliko je on Boga tražio, sanjao da otkrije Božju volju što da napravi kada se njegova Zaručnica našla trudna. A Bog svoje pravedne ne ostavlja bez svoje milosti i bez svojega svijetla i daje mu. I kada Josip spoznaje Božje svjetlo, kada shvaća što je volja Božja, on ne koleba ni jednoga trenutka, nego pristaje učiniti ono što Bog od njega traži, kao i Isus Krist, njegov sin kasnije.
Nije to ropska poslušnost, nije to poslušnost iz straha, nego je to duboka promišljena, zrela poslušnost vjere, koja onda naš zemaljski život otvara prema Nebu, čini ga ispunjenim božanskom milošću i pretvara ga u jedan beskrajni stvaralački čin kojemu i mi postajemo svjedoci Božje ljubavi u svijetu, kazao je mons. Mlakić.
Pri kraju misnog slavlja svoju su vjeru svjedočili vjeroučitelj Zvonimir Bilušić i Hrvoje Lapić, obojica članovi muškog zbora “Pivači svetog Jakova”. Hrvoje je tom prigodom kazao kako su članovi zbora pjevači koji su pjevali u različitim klapama, ali koji su htjeli osnovati klapu čiji će repertoar biti isključivo duhovna glazba za misna slavlja. Tako već postoje od 2012. godine. Nadalje dobar dio pjevačka su aktivnu u svojim župama, stoga su željeli taj dar, koji im je dao Gospodin, staviti na raspolaganje zajednici, što je i njima osobno veliki gušt što mogu moliti pjevajući. Njihov član je i mons. Marinko Mlakić. Svaka proba započinje molitvom što nam osvješćuje da smo od Boga primili taj dar, stoga je dobro primljeni dar stavit na korist drugih, kazao je tom prigodom Zvonimir.
Uz svetog Jakova koji je vaš zaštitnik ima li mjesta za svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske? upitao je članove klape Pivaća mons. Sente, na što je Hrvoje odgovorio: “mogu reći da je baš ovdje u ovom Svetištu rođena zajednica kojoj većina nas pripada. Naime prije dvije tri godine proglasili su po biskupijama Godinu očeva, a ovdje u Zagrebačkoj nadbiskupiji Godinu svetog Josipa. To nam je dalo za promišljati. Većina nas je oženjena. Žena i ja čekamo peto dijete i nekako smo vidjeli da je kriza muškaraca. Rodila se želja da se osnuje zajednica u kojoj bi se posvetili, naučili biti bolji muževi i bolji muškarci. Sveti Josip, bar meni, je primjeri za sve ono što bih ja želio biti kao muškarac! Najbolji otac, najbolji suprug, dokraja Bogu vjeran i poslušan. Nadalje kada promatram svoju djecu, na koju ovaj sekularni svijet djeluje, vidim da traže uzor. Kad djeca vide oca da ide na nogomet, ribolov, onda i oni požele tako. Stalno mi se motalo po glavi kako bi to bilo da moja djeca vide mene i mojih 10-15 prijatelja kako klečimo i Boga molimo. Svjestan te dimenzije koju nam Bog u sakramentu braka daje, tog duhovnog autoriteta kao roditelj, kao glava obitelji, potakla me da pokrenemo jednu bratovštinu, koju smo nazvali Bratstvo svetog Josipa. Prije dvije godine naša je biskupija hodočastila upravo u ovo svetište. Promatrajući kako ste tada predmolili krunicu svetog Josipa, sjećam se da mi je srce tada tako gorilo od želje da nešto učinim.
Kad smo se vratili kući razgovarao sam sa Zvonimirom, nastavili smo moliti i postiti na tu nakanu. Biskup Anto Ivas, nas je uputio na povjerenika za obitelj u našoj biskupiju don Roka Glasnovića. Bilo nam je logično da s tim što smo nosili u srcu dođemo svećeniku koji je za to nadležan. Don Roko nas je lijepo prihvatio i rekao da ćemo zajedno postiti i molit. Kroz korizmu smo molili, postili i on je dao svoj blagoslov, nakon čega je nastala zajednica u kojoj nas je petnaest članova. Redovito molimo krunicu svetog Josipa za naše obitelji, za domovinu, za svećenike. Ovu Korizmu smo odlučili postiti. Svaki dan u korizmi jedan naš član posti, za duhovnu obnovu u našoj biskupiji, za obitelj i domovinu. Svaki novi dan drugi član posti. Možemo kazati da je ta naša zajednica “Bratstvo svetog Josipa” nastala u ovom Svetištu. zaključio je Hrvoje.