Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Čudesni uskrsni ribolov neodoljivo podsjeća na sasvim sličan događaj koji se dogodio na početku Isusova javnog djelovanja. I tada je Petar cijelu noć bezuspješno ribario. Kada se ujutro vratio, na Isusovu riječ bacio je mreže i izvukao toliko riba da su mu drugi ribari morali priteći u pomoć. Nakon toga Petar i njegovi drugovi puni zanosa ostavili su svoje lađe i krenuli za Isusom.
Odlazak na ribarenje od kojeg su ranije živjeli sugerira nam da su se Isusovi učenici vratili starom životu i zanatu. Vjerojatno su još bili zbunjeni oko svega što se s Isusom dogodilo. Iako znaju da je živ i da je uskrsnuo, već su ga susreli, još ne shvaćaju što im je činiti. Što on od njih sada hoće? Ne shvaćaju da nije odustao od izgradnje svoga kraljevstva niti od njih, svojih učenika, koje je pozvao da budu njegovi suradnici.
Ovaj događaj pouka je uskrslog Isusa učenicima o poslanju za koje ih je pripremao. Apostoli su cijelu noć ribarili i ništa nisu ulovili. Onog trenutka kada su poslušali njegovu riječ, njihov trud donosi obilat plod. Ribarenje je slika djelovanja Crkve. Crkva je lađa, koja je povjerena Petru i drugim apostolima. Njezino je poslanje da iz morskih dubina, koje simbolički označavaju svijet tame i smrti, izvlači grješne ljude i privodi ih k spasenju. Isusova prisutnost nije više tjelesna, već otajstvena. Euharistijska. Iz tog razloga učenici ga nisu odmah prepoznali. Trebali su se sjetiti događaja koje su s njim proživjeli i riječi koje im je govorio te po njima prepoznati njegovu novu, otajstvenu prisutnost.
Snaga i mudrost Crkve nije u ljudskom znanju i sposobnostima već u vjernosti Isusu. Samo onda kada djeluje po njegovim riječima i kada živi sakramentalno zajedništvo s njime, ona može djelotvorno vršiti svoje poslanje u svijetu. Bez otajstvenog zajedništva s Isusom i bez potpune vjernosti njegovim riječima Crkva ostaje samo ljudska tvorevina, bespomoćna i bezuspješna u borbi protiv sila tame. Nikakvo znanje i vještine njezinih članova ne mogu je učiniti uspješnom.
Dolazak lađe na obalu predstavlja završetak povijesti. Mnoštvo od sto pedeset i tri ribe, koje su apostoli izvukli iz dubine mora, simbolički označava cijeli ljudski rod. Razmjena kruha i riba nagovještava ostvarenje potpunog zajedništva Krista i Crkve koje se sada događa po sakramentalnim znakovima.
U drugom dijelu današnjeg evanđelja slijedi razgovor Isusa i Petra. Petru je Isus već ranije namijenio ulogu prvoga među apostolima. Iako neimenovani učenik, koji predstavlja svakoga od nas, prvi prepoznaje Isusa, primat u vođenju zajednice ipak pripada Petru. Ne zato što bi on bio zaslužio, već zato što je to volja Isusova. Naše nije da se sebično natječemo za primat već da se trudimo prepoznavati volju Spasiteljevu za sebe i vršiti je.
Isus postavlja Petru tri puta pitanje: „Šimune, ljubiš li me?“ Ona otvaraju tri duboke rane nastale na Petrovoj duši zbog trostrukog zatajenja. Isus ih otvara!? Nama se to može učiniti kao naslađivanje s Petrovom mukom. Po našem uobičajenom razumijevanju milosrđa mi bismo očekivali da će Isus šutke prijeći preko Petrova zatajenja. Da će se praviti kao da se ništa nije dogodilo. Možda čekati da sam Petar to spomene na što bi on odmahnuo rukom i kazao: „Nema veze, Petre. Zaboravi! Idemo dalje!“ Međutim, Isus tako ne postupa. Nema sumnje da za to ima najozbiljniji razlog.
Izdaja, nevjera, bijeg, svaki grijeh duboko ranjava našu dušu. Da bismo te rane izliječili moramo ih potpuno očistiti i poviti kao što liječnik čisti i previja rane na tijelu. A znamo dobro kako to zna biti bolno, kako vidanje rana može boljeti više nego da ih ne diramo. Ali tada se one inficiraju te njihova zaraza prijeti da zahvati cijelo biće.
Isus ne želi odustati od Petra. Ne želi da mu njegove rane zatruju dušu. Zato ovo čini. On želi pomoći Petru da osjeti ozdraviteljsku snagu Božjeg milosrđa, jer mu takav Petar treba. Isto je i s nama. Bog ne želi da budemo duhovni bogalji, koji žive pod teškim teretom vlastitih grijeha, propusta i promašaja. On hoće da već sada živimo u istinskoj uskrsloj radosti i da budemo svjedoci iste u svijetu.
Nakon trostrukog upita Isus Petru naznačuje njegovu smrt, odnosno što znači ljubiti Isusa i biti njegov učenik. A osobito prvi među njima. To znači živjeti ljubav potpuno i do kraja. To znači raširiti svoje ruke iz ljubavi prema svima pa makar ih drugi probadali čavlima i razapinjali na križ, i tako ustrajati do smrti. Petar je to učinio. Umro je razapet na križ baš kao i Isus. I svima nama ostavio veličanstven primjer ljubavi prema njemu i njegovoj Crkvi.
mons. Marinko Mlakić
