Nedjeljna homilija: Presveto Trojstvo – Otajstvo Trojedine ljubavi – fra Josip Klarić

Svaki dan se križamo i svaki ozbiljan posao započinjemo: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Pri tom i ne mislimo da izgovaramo najveću tajnu naše vjere: jedan Bog, a tri osobe. Danas slavimo upravo to otajstvo, slavimo svetkovinu  Presvetoga Trojstva. Jedan Bog, a tri božanske osobe. Kako to razumjeti?

Naravno da kao ljudi  ne možemo razumjeti ovo veliko otajstvo naše vjere. Već prvi kršćani imali su problem prihvaćanja vjere da je Bog jedan u trima osobama. Tek će prvi crkveni  koncili  nakon dugih rasprava  doći do zajedničkog stava i članka vjere u Presveto Trojstvo,  da je jedan Bog, a tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.  Puno su knjiga o Bogu napisali kršćanski teolozi kroz  povijest Crkve, ali i pored toga ostaje nam jedna velika tajna. I danas imamo napretek knjiga o Presvetom Trojstvu jer je to jedna neiscrpna tema, jedna tajna koju čovjek jednostavno ne može u potpunosti razumjeti, a zanima ga.

Nedavno mi je upala u ruke jedna podeblja knjiga s naslovom „Bog s upitnikom“, u kojoj 135 ljudi – književnici, teolozi, prirodoslovci, novinari, političari, kulturnjaci i mnogi drugi – iznose svoja poimanja Boga u našem životu, odnosno u našem modernom društvu. Hvala Bogu  da  ozbiljne  ljude  naših dana zaokuplja  pitanje Boga. Vjerujem da nema čovjeka koji se nije pozabavio tim pitanjem  pa bio on učen ili ne. Ipak je to pitanje svih pitanja. Svaki  je govor o Bogu samo jedan ljudski pokušaj. Od pokušaja dalje ne  ide. I svaki put kada upotrijebimo našu ljudsku logiku, naše promišljanje i govor o Bogu, moramo priznati da ne znamo kako dalje. Zato mnogi  pa i Crkva i teolozi kao i oni koji se inače bave pitanjem Boga, govore u slikama.
Međutim i slike su nesavršene. One mogu izazvati nekad baš ono što nismo htjeli.  U to ćemo se uvjeriti ako  posegnemo  za riječima Onoga koji nam je i objavio Boga, za riječima Isusa Krista. Jer i njegove  riječi o Bogu bile su na ovom svijetu samo ljudske riječi, ljudski pojmovi govora o Bogu, pa je zato nailazio na nerazumijevanje i na odbijanje. Dosta je spomenuti  njegov govor o  Bogu za kojega  kaže da mu je Bog Otac, čemu  su se  pismoznanci  žestoko suprotstavili govoreći da  huli  jer se naziva Sinom Božjim.

Dakle, riječi ostaju uvijek samo riječi, a slike ostaju slike. Stoga nam preostaje ono najvažnije, a to je iskustvo Boga, doživljaj Boga. Bog je ipak drukčiji za onoga tko ga doživi, iskusi.
Sigurno da je od svih ljudi najintimnije i najdublje  iskustvo imao i ima, ne samo kao pravi Bog, nego i kao pravi čovjek, Isus Krist. Njegovo iskustvo Boga je ljubav. Čista i nesebična  uzajamna ljubav. Iz te čiste ljubavi mogao je govoriti: ja i Otac smo jedno; tko vidi mene vidi i Oca; Branitelj – Duh Sveti kojeg će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što  vam ja rekoh.
Vjerujem da je sv. Ivan, evanđelist i apostol, živeći duge tri godine s Isusom, slušajući njegove riječi, njegove propovijedi, gledajući čudesa koja je Isus činio radi čovjeka, iskusivši Isusovo preobraženje, doživljavajući Isusovu muku, smrt i ukazanja nakon uskrsnuća, došao do spoznaje da Bog može biti samo LJUBAV. BOG JE LJUBAV, piše Ivan. Sigurno najbolja ljudska definicija Boga. A ljubav nikada nije sama. Ona ne živi samo za sebe nego za drugoga. Bog, dakle živi u tom „trokutu ljubavi“ Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je uvijek „na Ti“.  Ljubav je veza, predanje – primanje, žrtva. Ljubav je život. Bog je život ljubavi. Samo iz perspektive ljubavi možemo razumjeti ispovijest naše vjere koju molimo, ili nažalost samo izgovaramo, svake nedjelje govoreći: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga… I u jednog Gospodina Isusa Krista…I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina…“

Svjesni svoje rastresenosti, evo, već danas možemo pokušati s više razumijevanja i promišljanja moliti Vjerovanje koje nam prikazuje  Boga kao uzajamnu  ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Ljubav Trojedinoga Boga prema svemu svijetu, vidljivom i nevidljivom, posebno prema nama ljudima vidljiva je u našem životu. Apostolsko Vjerovanje sadrži sve ono što kao vjernici – kršćani – katolici priznajemo i ispovijedamo. U njemu je sadržana sva teologija Crkve, sve ono što vjerujemo. A vjerujemo da je Bog ljubav u sebi i po sebi, da ljubi svakog čovjeka i da mi kao ljudi trebamo samo odgovoriti  na ovu beskrajnu Božju ljubav, jer ako smo stvoreni na sliku i priliku Božju onda baštinimo i dio njegove ljubavi. A ljubav je tek onda ljubav kada se očituje u konkretnom, mom i tvom  životu i to svaki dan. Slika Boga koji je ljubav može se očitovati u svakoj našoj obitelji ako želimo. I obitelj je „trokut ljubavi.“ Isus kaže:  „Ljubite jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio.“

Upitajmo se: Je li vidljiv „trokut uzajamne ljubavi“ – ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga u životu moje obitelji? Koliko ja pridonosim da svijet osjeti i upozna Boga kao Ljubav i iskusi Božju ljubav? Koliko ja živim „trokut ljubavi“ – Bog, drugi i ja?

fra Josip Klarić

Evanđelje: Iv 16, 12-15