Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Bog je Tajna koja nas potpuno nadilazi. On je izvan svijeta, čovjeku nedostupan. Biblija ga naziva skriveni Bog, koji prebiva u nedostupnu svjetlu. Nitko ga od ljudi nije vidio niti može vidjeti. Zato ga ne možemo promatrati kao prirodnu pojavu ili zakon koji bismo mogli razumjeti. Naša moć spoznavanja, jer je ograničena, jednostavno ne može zahvatiti u njegove bezgranične dubine. Najprikladniji stav pred njim bio bi da ponizno zašutimo i da mu se u dubokom strahopoštovanju klanjamo.
U isto vrijeme on je prisutni Bog, čovjeku sasvim blizak i naklonjen. Sveto Pismo nas uvjerava da nas on nije ostavio same u svijetu. Neizmjerno nas ljubi, poznaje i proniče do dna našega bića. Poznate su mu sve naše životne borbe, sumnje i strahovi. Spreman je uvijek nam pomoći kada mu se vjerom utječemo.
Zato je potrebno o Bogu govoriti, barem onoliko koliko možemo razumjeti sve ono što nam je objavljeno. A sve kako bismo se međusobno poticali na iskrenije klanjanje i zahvalnost našem neshvatljivom Bogu, jer u njemu, kako je kazao sv. Pavao, živimo, mičemo se i jesmo. Naše shvaćanje Boga, naime, najizravnije utječe na to kako ćemo shvaćati sami sebe, jedni druge i kako ćemo graditi svijet u kojem živimo.
Mi kršćani vjerujemo u Boga kakvog nam je Isus Krist objavio. U njemu prepoznajemo prije svega Oca koji nas je stvorio na svoju sliku i koji nas želi privesti k sebi u puninu zajedništva svoje
božanske i očinske ljubavi.
Pri tome je dobro imati u mislima riječi sv. Augustina. O Bogu, kaže on, uvijek možemo više misliti nego reći. A on je veći od svake naše misli. Čak i najdostojnije što o Bogu kažemo ne odgovara stvarnosti, nego je samo izraz naše želje da kažemo nešto što je njega dostojno.
Možemo, dakle, i trebamo govoriti o Bogu, kojeg nam Isus objavljuje kao savršeno jedinstvo i zajedništvo triju božanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. One su od vijeka i jednakog božanskog dostojanstva. Božja jednost i trojstvo moguće je zbog odnosa savršene ljubavi, potpunog sebedarivanja koje među njima vlada. Po njoj su Otac, Sin i Duh Sveti istovremeno i potpuno svaki svoj i potpuno pripadaju jedan drugome te čine savršeno zajedništvo ljubavi. Zbog toga možemo izreći najspasonosniju istinu naše vjere: Bog je ljubav. Ta istina nam je objavljena, u nju vjerujemo i na njoj temeljimo svoje pouzdanje u Boga. Vjerujemo da je upravo božanska ljubav izvor odakle izviru naši životi i u kojoj se trebaju u potpunosti ostvariti.
„Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ poručuje sv. Pavao. To je veličanstveno! Mi smo djeca ljubavi – Božje ljubavi. Tu istu ljubav koja Boga čini Jednim i Trojicom, Bog izlijeva u svijet, njome grli čovjeka od samog početka i njome nas želi ponovno k sebi privesti.
Slavlje Presvetog Trojstva je zato slavlje otajstvenog Boga koji se u svom preobilnom bogatstvu života i ljubavi prigiba k nama da nas opet k sebi privuče. Otajstva iz kojeg živimo i prema kojem u nadi hodimo.
U evanđelju koje čitamo ove nedjelje slušamo kako Isus govori učenicima o ulozi Duha Svetoga kojeg im je obećao. On će ih upućivati u svu istinu. Uzimat će od njegova, što je i Očevo, te njima navješćivati. Ovo je temeljna poruka za sve nas. Svima nama, svima koji smo po krštenju postali sinovi nebeskog Oca i Isusovi učenici, on jamči njihova Duha. Po njemu jedinome nama je moguće vjerom otkrivati autentičnu istinu života, pravi smisao Isusovih riječi i djela te u njima prepoznati svoje spasenje.
Od nas se traži da se pobožnim vjerničkim životom otvaramo nadahnuću Duha Božjega kako bi on i u naša srca izlio ljubav Božju te od nje već sada možemo živjeti.
