Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Treća vazmena nedjelja B – Mir je dar usksrlog Isusa

Evanđelje: Lk 24,35-48

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Dok su Isusovi učenici razgovarali tome što im se sve toga dana dogodilo, piše Luka, uskrsli Isus staje posred njih. Ali oni ga ne prepoznaju!? Prestrašeni su, zbunjeni i sumnje im obuzimaju srca. Misle da vide duha!? Slično se događalo i u drugim uskrsnim ukazanjima: putnicima u Emaus, Mariji Magdaleni na grobu, učenicima na povratku s ribarenja…
Ovo stanje u kojem se nalaze učenici znakovito oslikava pogled čovjeka na Boga, život i smrt dok još nije potpuno rasvijetljen uskrsnim svjetlom, dok se nije suživio s uskrsnućem. Tajna Boga i života nas ljude nadilazi. Zato u svojoj zbunjenosti i prestrašenosti, u obuzetosti sumnjama lako zamijenimo pravoga Boga s utvarama i priviđenjima, a utvare proglasimo bogovima. Toga trebamo biti svjesni. Strah, sumnje, zbunjenost ometaju nas u tome da razlikujemo autentični Božji pohod od različitih priviđenja i utvara. Zato je potrebno imati „instrument“ koji će nam pomoći da ne zastranimo i počnemo se klanjati utvarama i priviđenjima nego da svoju vjeru ispravno oblikujemo. Današnje evanđelje pouka je kako do toga doći. Pisma i vjera Crkve, posebno euharistija, pomažu nam da naša vjera bude autentična, odnosno da se temelji na autentičnom iskustvu susreta s uskrslim Isusom.
Isus učenike najprije umiruje i uvjerava ih da je da je to doista on. Predstavlja im se riječima: „Ja sam!“ Koristi izraz koji je u starozavjetnom govoru označavao samoga Boga. Bilo je to ime Božje kojim se Bog otkrio Mojsiju. Bog će uvijek biti čovjeku nedohvatljiv, prebivat će u nama nedostupnu svijetlu, ali je istovremeno trajno prisutan u svijetu i sasvim blizak nama ljudima. Uz nas je uvijek i u svakoj (ne)prilici. Isusova otajstvena prisutnost među nama najveće je jamstvo našega mira i sigurnosti.
Isus pozdravlja učenike pozdravom: „Mir vama!“ (Šalom!) Bio je to uobičajen židovski pozdrav kojim su ljudi jedni drugima željeli život pod Božjom zaštitom i blagoslovom. Očito da čovjek sam ne može postići željeni mir srca i duše. Upravo to, nemir srca i duše, zbunjenost i sumnjičavost koja nas iznutra opsjeda, prostor je u koji treba doći Bog sa svojim spasenjem. Mir je dar uskrslog Isusa. Svijet nam ga ne može dati. Samo nam uskrsli Isus može podariti onaj mir za kojim u najdubljoj dubini svoga bića čeznemo. To je mir koji nas umiruje čak i pred strahotom smrti koja nas ljude najdublje uznemiruje. Mir i nemir pred tajnom života i umiranja tako nam najbolje otkrivaju koliko smo dopustili uskrslom Isusu da nas on utješi i umiri.
Isus učenicima, kao dokaz autentičnosti, pokazuje svoje ruke i noge. Nudi ih na dodir. Znamo iz drugih evanđeoskih tekstova da su na njima bile rane s križa. Traži zatim od njih nešto za jelo. Duh, znamo, niti jede niti ga se može dotaknuti. Isus uskrsli isti je onaj koji je bio razapet i ubijen. Sad je živ, nije utvara. On je pobijedio smrt. Njegovo tijelo je tomu dokaz. Ipak, njegovo tijelo i njegova prisutnost sada su drugačiji. Apostol Pavao govori uskrsnom tijelu koje je duhovno. Ono ne podliježe nikakvim naravnim zakonima. Po uskrsnuću Isus se nije vratio u stari način bivstovanja, nego je ušao u svoju slavu. Ali nas nije napustio. Iz nje nam dolazi da bude trajno uz nas. Njegove probodene ruke i noge jamstvo su da nas on uvijek svojim rukama štiti i svojim nogama prati na našem zemaljskom putu.
Međutim, zbog novog načina njegove prisutnosti među nama Isusa uskrslog nije moguće prepoznati tjelesnim očima nego očima vjere. Zato je naš temeljni zadatak da tako oblikujemo svoju vjeru kako bismo mogli uvijek prepoznati Isusovu prisutnost među nama te u njoj i od nje živjeti.
U tu svrhu Isus učenicima tumači Pisma. Vraća se na svoj zemaljski život i doziva im u pamet ono što im je već govorio a oni nisu razumjeli. Sada im to tumači u svjetlu Uskrsa. Potreban nam je sam Bog, njegovo svjetlo, da nam otvori pamet kako bismo razumjeli Pisma i događaje te po njima rasli u vjeri. Kad smo sami, bez Boga, događaji nas zbunjuju, ostavljaju u nevjerici. Uskrs je ključ za tumačenje Pisama. Tek susret s Isusom uskrslim daje nam pravi uvid u stvari i događaje, te nas ispunja pravim mirom i radošću.
Ovaj susret ima sva obilježja euharistijskog susreta u kojem se slavi i naviješta Isusova smrt i uskrsnuće s nadom u njegov konačni dolazak. Drugim riječima: današnje evanđelje jasno nam pokazuje kako je naša euharistija u stvari naš susret s Uskrslim. Sv. misa mjesto i vrijeme u kojem se uskrsli Isus nama ukazuje, tumači nam Pisma i s nama blaguje. Ne vidimo ga tjelesnim očima, nego ga očima vjere gledamo i dotičemo. On nam upravo po otajstvu euharistije daruje svoj mir i zajedništvo sa sobom. I to zajedništvo postaje središnja točka iz koje se prepoznaje i osmišljava cijela stvarnost, prošlost, sadašnjost i budućnost, od postanka svijeta do njegove proslave.
Susret završava poslanjem. Isus povjerava apostolima zadaću da budu njegovi svjedoci koji naviještaju obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima. Od tada do nas danas Crkva doista naviješta Krista raspetoga i uskrsloga te sve ljude poziva na obraćenje i pomirenje s Bogom po Isusu Kristu. Mi, koji smo po Crkvi primili milost da budemo u Kristu kršteni, trebamo se također pridružiti tom njezinom poslanju. Trebamo tako živjeti svoju vjeru da budemo uskrslog Krista svjedoci u današnjem svijetu.

Pogledajte još

Proslavljen sveti Luka, nebeski zaštitnik šibenske policijske kapelanije.

Policijska kapelanija Policijske uprave šibensko-kninske proslavila je u ponedjeljak 18. listopada svog nebeskog zaštitnika svetog …

Misnim slavljem u župi Meterize zaključena ovogodišnja inicijativa „72 sata bez kompromisa“.

Ovogodišnja inicijativa „72 sata bez kompromisa“ u Šibeniku zaključena je misnim slavljem u crkrvi svetog …

Volonterska akcija „72 sata bez kompromisa“ u Šibeniku

Drugu godinu u nizu i u Šibeniku je 14. listopada počela volonterska akcija „72 sata …