Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Šesta vazmena nedjelja B – Ostanite u mojoj ljubavi!

Evanđelje: Iv 15, 9-17

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«

Riječ Gospodnja.

U misnom evanđelju ove nedjelje Spasitelj Isus poziva svoje učenike da ostanu u njegovoj ljubavi kao što je on u ljubavi Očevoj. Poziva ih zato da njegova radost bude u njima i da njihova radost bude potpuna. Bilo je to na Posljednjoj večeri, na kojoj im se Isus potpuno otvorio i do kraja objavio ljubav koju Otac nebeski ima prema nama.

Nutarnja narav božanske ljubavi je vjernost koja ide do žrtve vlastitog života. Isus ostaje u Očevoj ljubavi, jer je s njime jedno i jer spremno daje svoj život da ispuni volju Očevu. On zna da je volja Očeva na spasenje svima. Na takvu ljubav on i nas poziva. Po njoj, i samo po njoj, ulazimo u božansko zajedništvo Oca i Sina, od njega živimo i u njemu pronalazimo potpunu radost.
Prepoznatljivost vjernika kršćanina trebala bi biti upravo ta evanđeoska radost koja se temelji na zajedništvu s Isusom Spasiteljem. Sve što Isus govori i čini, sve na što nas poziva i što nam zapovijeda da činimo ima za svrhu da njegova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna.

Postoje različite radosti kod nas ljudi. Zapravo, postoje različite stvari u kojima ljudi traže radost: zdravlje, bogatstvo, uspjeh, užitak, sretan događaj i sl. Takve radosti traju dok traje njihov izvor. Budući da je on zemaljski i vremenit, lako nestane, i njihove radosti lako nestanu. Zato su te radosti isprepletene strahom i žalošću. Nikada nisu potpune.

Vjernička radost je drugačija. Njezina posebnost je u tome što ona ne ovisi o životnim okolnostima u kojima se nalazimo. Ne ovisi ni o zdravlju, ni o bogatstvu, ni o uspjehu, ni o tjelesnom užitku… Ona je nutarnja radost koja se temelji na dubokom iskustvu božanske ljubavi koju nam Isus od Oca posreduje. Nju je moguće doživjeti usred životnih tegoba i nevolja, i usprkos njima. Zbog toga smo pozvani ostati u Isusu. Puninu radosti možemo doživjeti samo onda kada ostajemo u njemu, te po njemu u božanskoj ljubavi, iz koje izvire ne samo istinska radost već život kao takav.

Na koji način možemo ostati u Isusovoj ljubavi? Tako da čuvamo njegove riječi i zapovijedi. Drugim riječima, trebamo živjeti istu onu ljubav, ljubav Oca i Sina, koju je on prema nama pokazao. „Ako budete čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi“, kaže Isus. To je ljubav koja se žrtvuje do kraja. Ona je temeljna zapovijed. Ali ta zapovijed nije zamišljena kao namet koji se mora izvršiti, iz straha od moguće kazne i propasti, već kao životna orijentacija koja jedina životu daje istinski smisao. Ljubav nije tek određeno nagnuće koje se u nama pojavljuje i nestaje, ni sami ne znamo po kojoj zakonitosti, već stav, opredjeljenje što ga slobodno i promišljeno zauzimamo. Radi se o opredjeljenju u kojem smo spremni učiniti sve što je u našoj moći da život svome bližnjem, onomu koga ljubimo, učinimo boljim i ljepšim, pa makar pri tome morali pristati na žrtvu i odricanje. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“, kaže Isus. I pri tome ne misli samo na onaj krajnji čin žrtve života za drugoga već na cjeloživotno usmjerenje da se drugima trajno darujemo po mjeri njihovih potreba i svojih mogućnosti. To je zapovijed ljubavi. Ona je zapovijed jer drugog puta do radosti nema.

Cijelo postojanje jednog pojedinca usmjereno je na ljubav. A ljubav je žrtva, slobodno darivanje bez interesa. Posjedujemo je samo onda kada je dijelimo jednako kao što je primamo. Kada je hoćemo zadržati samo za sebe, tada je gubimo. Ljubav je odnos prijateljstva, a ne nametnutog služenja. Prijateljstvo je zajedništvo života. Prijatelji, sve što čine jedan drugome, čine nesebično radi dobra prijatelja, a ne radi osobne koristi.

Božanska ljubav, na koju nas Isus poziva, istovremeno je dar i poziv. Dar, jer nam je on omogućuje žrtvom vlastitog života kojom uklanja grijeh i smrt, koje su temeljne zapreke za istinsku radost čovjeka. Poziv, jer se svatko od nas sam i cijelim svojim bićem treba opredijeliti za nju i to opredjeljenje neprestano obnavljati.

Da bismo istinski bili radosni, nužno je da naše opredjeljenje, i to svakodnevno, bude: ostati u ljubavi Kristovoj!

Pogledajte još

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 10. nedjelja kroz godinu B – Hula protiv Duha Svetoga

Evanđelje: Mk 3, 20-35  Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Dođe Isus u …

Tijelovo u Primoštenu.

Svečano i lijepo proslavljeno je Tijelovo u našoj župi – sv. mise bile su u …

Svetkovina Tijelova proslavljena je u Vukšiću

Vjernički puk Vukšića, Lišana, Bulića, Ostrovice i Provića u četvrtak 3. lipnja proslavio je svetkovinu …