Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Prva nedjelja došašća B – Isus, najradosnija vijest za čovjeka.

Evanđelje:

Mk 1,1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da ti pripravi put.
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
I propovijedao je:
»Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Riječ Gospodnja.

Izraz evanđelje (grč. euaggelion – dobra vijest, radosna vijest) u ono je doba označavao radosnu vijest koja bi u ljudima budila nadu u bolji život (dolazak novoga kralja, vojna pobjeda, prestanak rata, prestanak ropstva…). Povezivanjem ovog izraza s Isusom sveti pisac Marko hoće kazati da je Isusov dolazak među ljude radosna vijest, i to takva da najradikalnije mijenja naše živote. Isus je Spasitelj i Sin Božji. Po njemu sam Bog najradikalnije zahvaća u naše živote. Isus nam donosi oslobođenje od našeg najvećeg neprijatelja, od grijeha i smrti.
Posebnost evanđelja Isusova je u tome da ono nije samo vijest o njemu nego susret s njime. Evanđelje je sam Isus, doživljaj susreta s njime koji našem životu daje potpuno novi smisao, novo usmjerenje, novu nadu… To je nakana s kojom Marko piše svoje evanđelje. On nam želi pomoći da sami doživimo dolazak Isusa u svoj život. Isus dolazi i k nama. Mi mu trebamo poći ususret. Trebamo se pripremiti za nj.

U tu svrhu Marko nas upoznaje s likom i propovijedanjem Ivana Krstitelja. Koliko je Ivanova poruka važna on pokazuje povezujući je s Izaijinim proroštvom u kojem Izaija najavljuje glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu! (prvo čitanje). Proroštvo se oslanja na tada uobičajenu praksu kraljeva koji su slali pred sobom glasnike u mjesta kamo su kanili doći da najave njegov dolazak i da pozovu ljude da se priprave. Tako je Krstitelj glasnik koji dolazi pred Isusom i poučava nas kako mu doći u susret.

Prva poruka Ivanova poruka je u njegovim riječima. Ako hoćemo doživjeti dolazak Gospodinov trebamo se obratiti. Ivan poziva na krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grijeh je najveći neprijatelj čovjeka. To tako lako zanemarimo. Od samoga grijeha gora može biti samo tvrdokorna otupjelost na grijeh, nijekanje grijeha, umanjivanje grijeha, opravdavanje grijeha… Trebamo se odreći grijeha, kajati se za njih i moliti oproštenje od Boga. Trebamo obratiti da bismo u svojoj nutrini pripremili put za dolazak Gospodinov. Obraćenje je nutarnja preobrazba srca i uma, promjena pogleda na sebe, život i svijet. Obraćenje je okretanje od svega što nije život prema koji je život i od kojega jedino možemo živjeti.

Druga Ivanova poruka je sadržana u njegovo asketskom liku i životu. Ivan je živio Bogu u pustinji, daleko od uobičajenog životnog obilja i sigurnosti u kojima se lako zaboravi na Boga. Oblačio se i hranio proročki skromno. Zato je duhom bio iznimno jak i bogat. Pustinja u biblijskom govoru ima ulogu iskušenja i pročišćenja. U pustinji tako opipljivo doživljavamo koliko smo slabi, ugroženi, nestalni… To nas iskustvo naprosto sili da se više okrenemo k Bogu i na nj oslanjamo. Nužno je potrebno steći nutarnju slobodu od svake neuredne navezanosti, ne samo na grijeh nego i na korisna dobra svijeta, da bismo mogli doživjeti Božje spasenje. Bogatstvo, obilje, časti, vlasti i užici sami po sebi, kada ne proturječe Božjim zapovijedima, ne moraju biti grješni. Ali naš odnos prema njima može biti grješan. Može biti iskrivljen, ovisnički… Kada brigu za zemaljska dobra stavim na prvo mjesto, kada sam spreman Boga izdati, varati, lagati, činiti nasilje nad drugima samo da bih što više dobra u svijetu stekao, tada sva ta dobra postaju moji idoli kojima se klanjam, moji pravi gospodari kojima robujem i služim. U tom pogledu možemo kazati da istinski posjedujem samo ono što sam spreman Bogu staviti na raspolaganje. Sve drugo, sve ono što nisam spreman žrtvovati Bogu na čast i ljudima na spasenje, to ne posjedujem, nego ono mene zarobljava i postaje moj pravi gospodar.

Bog po Isusu Spasitelju ispunja svoja obećanja. Ona se, doduše, još sasvim ne očituju jer nisu dospjela do punine. Zato nam se može učiniti da Bog kasni ili da nas je zaboravio. Istina je, međutim, sasvim obrnuta. On je beskrajno strpljiv, jer neće da nitko od nas propadne nego hoće da svi prispijemo k obraćenju (drugo čitanje). Ipak, tko ima oči vjere, tko je strpljiv i pripravan na Božje pohode u njegov život, već sada može jasno vidjeti Božje spasenjsko djelovanje.

Pogledajte još

Na Dušni Dan u katedrali slavljena zadušnica za sve preminule biskupe, svećenike, redovnice i redovnike.

Misu za sve preminule biskupe, svećenike, redovnice i redovnike Šibenske biskupije na Dušni dan, u …

Vjernici grada Šibenika svetkovinu Svih Svetih proslavili zajedničkim slavljem na groblju Kvanj.

Na svetkovinu Svih svetih u petak 1. studenog šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je misno …

Započela treća sezona Katoličke akademije – susreta za mlade.

U petak 25. listopada svečano je otvorena treća sezona Katoličke akademije u Šibenskoj biskupiji “Nada …