Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: 34 nedjelja kroz godinu C – Križ je Isusovo kraljevsko prijestolje

Evanđelje:

Lk 23, 35-43

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Riječ Gospodnja.

Posljednje nedjelje u liturgijskog godini Crkva slavi svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja. Ova svetkovina usmjerava naše misli i srca prema koncu zemaljske povijesti i konačnoj uspostavi kraljevstva nebeskog.

Kraljevstvo nebesko je u središtu Isusovog spasenjskog djela. On je zato sašao s nebesa, utjelovio se, živio među nama da nam ga objavi i da ga uspostavi. U svojim propovijedima, osobito kroz prispodobe, naviještao je njegovu blizinu, tumačio njegovu narav i poučavao nas da ga znamo prepoznati. „Obratite se jer se približilo se kraljevstvo nebesko!“ bile su prve riječi koje je javno izgovorio. A sve što je govorio mnogim je čudesnim djelima potvrđivao. Na kraju, na Kalvariji razapet na križu on je kraljevstvo nebesko uspostavio. Današnja svetkovina poziva nas, dakle, da očima vjere u Isusu raspetom prepoznamo jedinog istinskog Kralja neba i zemlje te Kralja koji meni, tebi i svakom ljudskom stvorenju pod nebom osigurava vječno blaženstvo.

Nutarnju narav Isusova kraljevstva nije lako razumjeti, jer je u njemu sam Bog na djelu. Isus na križu potpuno ruši sve naše predodžbe o kraljevstvu i kraljevima, o uspjehu, pobjedi, slobodi, miru, pravdi… Prizori njegova suđenja, mučenja i razapinjanja nas ostavljaju potpuno smetene. Nama sve to djeluje kao najgrublja groteska. Međutim, kolikogod to bilo nama nepojmljivo, Isusovo razapinjanje na križ jest njegovo kraljevsko ustoličenje. Pilatova sarkastična provokacija, kada je iznad Isusove glave stavio natpis Kralj Židovski, bila je proročka. Upravo na križu Isus postaje istinski Kralj neba i zemlje. Kalvarija je njegova kraljevska palača. Križ je njegov tron. Njegovo golo, iznakaženo i poniženo tijelo, probodene ruke i noge znakovi su njegove moći koja je u ljubavi koja se žrtvuje do kraja, do najgoreg mogućeg poniženja. Poruge i uvrede koje šutljivo podnosi te opraštanje koje s križa dijeli dokaz su njegove slobode i pobjede.

Isusovo kraljevstvo nebesko, kao je to sam kazao ranije Pilatu, nije od ovoga svijeta. Ono se ne uspostavlja silom i pobjedama nad neprijateljima. Isus kao Kralj ne želi u nikome izazivati strah i ropsku podložnost. Snaga kojom on uspostavlja svoje kraljevstvo je u ljubavi koja žrtvom same sebe pobjeđuje zlo, mržnju, nepravdu, strah te na koncu i samu smrt. Kraljevstvo nebesko se rađa u ljudskom srcu onda kada se i u mjeri u kojoj se ono opredijeli za takvu ljubav. Ono je poput neznatnog sjemena koje, kada padne na plodno tlo, iznikne i izraste u golemo stablo te donosi obilate plodove: mir, pravednost, svetost, oproštenje… Ono je poput kvasca koje je samo nevidljivo, ali ima snagu da radikalno mijenja svijet u kojem se nalazi.

S druge strane prizor na Kalvariji nam otkriva svu tragediju onih koji ne prepoznaju u Isusu Kralja. Izrael je čeznuo za božanskim kraljem, iščekivao ga po proročkim obećanjima, ali ga na kraju, kada je došao, nije prepoznao. Nisu ga prepoznali ni glavari svećenički, ni pismoznanci, ni narod, ni Pilat, ni vojnici… Nisu ga prepoznali jer mu nisu povjerovali. Nisu bili spremni prihvatiti njegovu poruku ljubavi i poziv na obraćenje. Pokazalo se koliko je njihovo štovanje Boga bilo lažno i licemjerno. Bili su oholi i sebični. Zbog toga im je Isus postao smetnja i prijetnja. Nisu ga mogli trpjeti. Okrenuli su se protiv njega, oklevetali ga, osudili i smaknuli kao najgoreg zločinca uz najteže muke te besramne poruge i poniženja.

Obratiti se, to je nama ljudima najteže. Sve bismo učinili da to ne moramo učiniti. Pa i protiv dragoga Boga se okrenuti. Tako je bilo na Kalvariji, tako je bilo kroz cijelu povijest, tako je i danas. Ohola, licemjerna, površna, polovična i iskrivljena vjera kad-tad nas dovede do toga da se sa samim Bogom nađemo u sukobu.

Jedan od rijetkih koji je Isusa prepoznao bio je razbojnik koji je bio razapet njemu s desne strane. Iz riječi koje upućuje najprije drugom razbojniku a onda Isusu otkrivamo kako vjeruje u Isusa Kralja i njegovo kraljevstvo. Svjestan svoje grješnosti i nedostojnosti upućuje mu poniznu molitvu: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ Isus mu se obraća, njemu jedinome, i obećava: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Ima li ljepših riječi koje ljudsko uho može čuti!?

Na kraju nam je, eto, ovaj raskajani razbojnik stavljen kao uzor vjere. Današnja svetkovina nas poziva da zajedno s njime i mi raspetog Isusa priznajemo svojim Kraljem i da ga usrdno molimo: Isuse, sjeti se i mene u svome kraljevstvu.

Pogledajte još

U župi svetog Petra na Vidicima održava se “Jerihonsko bdijenje”. Moli se za prestanak pobačaja.

Sedmodnevno bdijenje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom pod nazivom Jerihonsko bdijenje održava se u župi sv. …

FOTO: U Primoštenu proslavljena je Gospa Loretska. Mino slavlje predvodio je gvardijan samostana Gospe Sinjske fra Ante Čovo.

Blagdan Gospe od Loreta svečano je proslavljen u utorak 10. prosinca u Primoštenu. Mino slavlje …

Biskup Tomislav Rogić na svetkovinu Bezgrešne predvodio je nisno slavlje u samostanu Male braće u Dubrovniku.

U crkvi Male braće u Dubrovniku u ponedjeljak, 9. prosinca, svečano je proslavljena svetkovina Bezgrešnog …