Šibenska biskupija Šibenska biskupija
U spomen na don Franu Šimata, u srijedu, 13. 11. 2019., obilježiti će se šesta obljetnica njegove smrti. Na groblju u Vodicama kod groba u 16.45h molitva i odrješenje za pok. don Franu Sv. misa zadušnica je u župnoj crkvi u Vodicama u 18h.
U katedrali svetog Jakova misa je istog dana u 18 sati.
Don Frane Šimat bio je peto po redu od devetoro djece siromašne tišnjanske obitelji Jeronima Šimata i Antice rođene Kaleb. Pučku je školu završio u rodnom Tisnu. Kao sjemeništarac gimnaziju je polazio u Šibeniku od 1947. do 1952., ali je u V. razredu udaljen (zbog nepodobne izjave da nisu svi komunisti) iz gimnazije te je nastavio školovanje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (u dvije godine tri razreda), gdje je i maturirao 1954. Odlazi iste godine u Đakovo gdje na Visokoj teološkoj školi pohađa teološke studije od 1956. do 1961., uz dvogodišnji prekid (1956. – 1958.) poradi služenja vojnog roka. Zaređen je za svećenika u Đakovu 6. III. 1960., a već 24. IV. iste godine imao je i mladu misu u rodnom Tisnu.
Službuje potom od 1960. do 1962. kao župnik u Vrpolju kod Šibenika, a kratko vrijeme 1961. i privremeni je upravitelj župe Boraja. Od 1962. do 1966. župnik je u Rogoznici, a župnik gradske župe sv. Jakova u Šibeniku od 31. X. 1966. sve do 10. kolovoza 1991., kada preuzima župu u Vodicama u kojoj je svojom taktičnošću ubrzo pomirio sukobljene župljane. Istovremeno od 1989. do 1991. upravitelj je i nadžupe sv. Križa Dolac, koja je potpala pod župnika župe sv. Jakova, a od 14. VIII. obnaša i dužnost generalnog vikara Šibenske biskupije, u vrijeme biskupovanja dr. Antuna Tamaruta.
Kao visoki intelektualac i obrazovani svećenik u svojoj župi sv. Jakova razvija bogatu djelatnost, poglavito kršćansko edukacijsku i vjersko-publicističku. Godine 1974. počeo je sa suradnicima-laicima izdavati tjedno glasilo župe sv. Jakova Glas Katedrale, u to vrijeme jedini vjerski list u Šibeniku. List je pratio život ne samo župe, već i šibenske Crkve, a i kulturna zbivanja u gradu te i događanja cijele Crkve u Hrvata. U tom listu napisao je više stotina tekstova potpisujući se s don Frane, a češće samo inicijalima F., odnosno F. S. Redovito piše i za glasilo Šibenske biskupije Sveti Mihovil, od njegova pokretanja 1996.
Za župnu tiskaru nabavio je najmoderniji ofset tiskarski stroj, a prvi se u Biskupiji počeo služiti kompjutorima. Urednik Glasa Katedrale bio je punih sedamnaest godina. Uz vjeronauk za osmoškolce i srednjoškolce redovno je održavao i tjednu Vjersku tribinu u dvorani Nove crkve. Vodio je svake godine, dok mu je to pravoslavni paroh dopuštao, vjeroučenike osnovnoškolce u pohod šibenskoj pravoslavnoj crkvi. Još 1969. utemeljio je Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće (članovi su bili laici). Vodio je i Dijecezanski muzej u crkvi sv. Barbare, a skrbio je i o sedam područnih crkava u župi sv. Jakova. Bio je najbliži suradnik biskupa, poglavito biskupa J. Arnerića.
Godine 1991., prvi u Šibenskoj biskupiji, započeo je sa školskim vjeronaukom u Osnovnoj školi “Simo Matavulj” (danas OŠ Fausta Vrančića), a 1990. bio je u prvom odboru za vjersku emisiju Radio Šibenika “Riječ i život”, koju je uređivala č.s. Terezija Zemljić.
I u svojoj novoj župi u Vodicama (od 1991.) nastavio je s vjersko publicističkom i kulturnom djelatnošću. Prvo je već 1991., kad je počeo Domovinski rat, organizirao župni Caritas i počeo izdavati tromjesečno glasilo župe Vodice Okit i obnovio vodičko Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće te pokrenuo tjednu Biblijsku tribinu. Od 1992. do 1995. vodio je i tjednu vjersku emisiju na TV postaji Vodice i tjednu vjersku emisiju na vodičkoj radio postaji. Kako je od srbočetnika raketama porušeno svetište Gospe od Karmela na brdu Okit, sa svojim župljanima od 1993. gradi veće i ljepše svetište prema projektima arhitekta Nikole Bašića. Član je (u više mandata) Svećeničkog vijeća i Konzultorskog vijeća Šibenske biskupije. Bio je i član Dijecezanske liturgijske komisije i Vijeća za kler pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije.
Umirovljen je u rujnu 2010. godine. Kao umirovljenik ostao je predan pastoralnoj djelatnosti Crkve. U svećeničkom domu redovito je predvodio biblijsku skupinu, te je predsjedao nedjeljnim misnim slavljem u 11 sati u katedrali svetog Jakova.
