Ova stranica koristi cookies (kolačiče) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića

Saturday, Jul 21st

Last updateMon, 16 Jul 2018 11am

ŠIBENIK - KATEDRALA: Obrede Velikog petka predvodio biskup Tomislav Rogić

vp18011

Obrede Velikoga petka u šibenskoj katedrali svetog Jakova 30. ožujka predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz sudjelovanje umirovljenoga biskupa Ante Ivasa, generalnog vikara Marinka Mlakića, katedralnog župnika don Krešimira Mateše, bolničkog kapelana fra Mate Topića i tajnika don Roka Glasnovića. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke, koju je otpjevao Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre gdje se kao solista iskazao Lovre Lovrić Caparin. Prije ljubljenja križa koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao biskup Tomislav Rogić.

 

vp18001

vp18003

vp18004

Sin Božji nije došao biti samo čudotvorac. Istina, činio je čudesa da bi ljudi povjerovali u njega, da bi im posvjedočio svoje Božansko podrijetlo. Ali sam je izabrao križ kao svoju posljednju pouku. Sve što je Isus rekao, učinio i podnio za naše spasenje ima za cilj pokazati nam kako nositi svoj svakodnevni križ. Biti kršćanin ne znači izbjeći svaku bol i patnju nego ju podnijeti s nadom u spasenje. Krist nas je došao naučiti kako nositi svoj svagdašnji križ, a prva je lekcija poslušnost Ocu i dragovoljno prihvaćanje onoga što nam je Bog namijenio. To ne znači da patnju tražimo, da nevolje želimo – ne. Ali kad one dođu, kad nas Bog kuša, kad je u pitanju naša vjera, onda ih prihvaćamo s pouzdanjem da ni smrt na križu nije bila kraj, nego je Isus za nas smrt pobijedio, a svaku muku učinio izvorom spasenja za sve ljude, kazao jeu homilji biskup Tomislav Rogić.

vp18005

vp18006

Naglasio je kako slijediti Krista znači nositi svoj svakodnevni križ, bez mrmljanja, dragovoljno i s pouzdanjem. Tada ljudska patnja dobiva smisao, križ postaje sredstvo spasenja, a vjera snaga za nošenje svih životnih križeva. Doista veće snage u život čovjeka nema!

vp18007

vp18008

Poručio je kako je Krist za svoju posljednju i najuzvišeniju zadaću, odabrao križ. Posve jednostavan simbol, do toga časa najveće prokletstvo i najstrašnija kazna. Dvije grede, stablo s posve novom i drugačijom krošnjom. Stablo iz edensko vrta značilo je pobunu, Adam i Eva usprotivili su se Bogu i ubrali smrt. S novog stabla – križa Kristova vjernik – kršćanin dobiva na poklon život. Okomita greda znak je neraskidive veze čovjeka s Bogom. Krist se dao na tu gredu prikovati da taj vez nikada više ne bude oslabljen ili pokidan. Vodoravna greda znak je čovjekove povezanosti međusobno. I tu je Isus došao povezati raskidane veze, ljude iznova učiniti braćom i sestrama. Ondje gdje se te dvije grede spajaju stoji Kristovo probodeno srce iz kojeg su potekli krv i voda, simboli euharistije. Ne samo da je za nas umro, nego nam je ostavio živi spomen svoje ljubav u svetoj misnoj žrtvi. Kleknimo stoga danas, na Veliki petak, dan Isusove smrti na križu, ponizno i skrušeno pod Kristov križ i dopustimo da njegova žrtva od nas učini nove ljude. Viseći tako na križu Božji Sin zauvijek je raširio svoje ruke da primi k sebi svakoga od nas, zaključio je biskup Rogić.

vp18009

 

vp18010

 

vp18013

 

vp18014

 

vp18015