Šibenska biskupija Šibenska biskupija
Najdublja težnja čovjekova bića je težnja za blaženstvom. Utkana je u svaku poru našega bića. Svaki naš voljni čin u dubokoj pozadini motiviran je njome. Tako je i najveća mudrost otkriti put blaženstva. Uvijek, u svim vremenima i na svim prostorima, postojali su brojni učitelji koji su nudili svoje odgovore. Uglavnom su to činili iz osobne koristi.
I danas je tako. Osobito putem medija svakodnevno doživljavamo pravu invaziju najrazličitijih prodavača blaženstva: ideolozi, filozofi, političari, trgovci, astrolozi, vidovnjaci, vračari, iscjelitelji, zabavljači, treneri samopomoći, duhovni prosvjetitelji i slični. Ova šarolikost samo pokazuje kako lako zablude zavladaju ljudima.
Sveto Pismo također izlaže put do blaženstva. Otkriva nam da je volja Božja za čovjeka da bude blažen. I to ne samo polovično ili privremeno već u punini i za svu vječnost. Ta Božja volja sadržana je već u stvaranju čovjeka, kada ga je Stvoritelj stvorio na svoju sliku, odnosno kada mu je udahnuo svoj božanski dah da od njega živi. A kada je čovjek, oholo zaluđen darovanom slobodom, prezreo božansku volju i blaženstvo potražio u grijehu pa ostao gol, bijedan i nesretan, Bog ga nije odbacio već mu milosrdno pritječe u pomoć da ga vrati u svoje blaženo zajedništvo. Bog u svojoj ljubavi čovjeka nikada ne napušta. To je srž radosne vijesti koju nam donosi Božji Sin Isus. I ovo je ozračje u kojem trebamo čitati Isusov današnji govor o blaženstvima.
Isus u današnjem odlomku izriče četiri blaženstva i naspram njih četiri prokletstva. „Blago vama“ upućuje siromasima, onima koji gladuju, plaču i koji će zbog njega biti progonjeni. Njima jamči nagradu na nebesima. „Jao vama“ upućuje bogatašima, onima koji su siti, koji se smiju i koje svijet hvali. Njih upozorava da će gladovati, jadikovati i plakati… Izravni govor, blago vama i jao vama, najsnažnije ističe sudbonosnu važnost izrečenog.
Teško je ne ostati zbunjen pred ovakvim govorom. Znači li to da se trebamo odreći svega lijepog i ugodnog ovdje na zemlji, svakog uspjeha i blagostanja, te se učiniti bijednicima i prosjacima samo zato da bismo ugodili Bogu i zavrijedili nebo? Vjerujem da se na takvu pomisao u svakome od nas rađa duboka nevjerica i otpor. Nije li to proturječno: blago tebi ako si gladan, progonjen…?
Prije svega važno je kazati da ovaj Isusov govor ne smijemo shvaćati kao konačni sud nad životima ljudi već kao poziv učenicima na temeljni životni izbor. Svi mi, svaki čovjek, nalazi se pred izborom između dva životna puta: put evanđeoskog siromaštva koji vodi u blaženstvo i put sebičnog posjedovanja koji vodi u umiranje i smrt. I to nije izbor koji se jedanput učini, već je prisutan u srži svakog izbora koji činimo. Svaka odluka koju donosimo, pa i ona najmanja, u konačnici se svodi na ovaj izbor. I na kraju ima za posljedicu blaženstvo ili nesreću. Isus nas sve želi upozoriti kako je to ozbiljan izbor, kako se lako čovjek zaboravi i zanese lažnim blaženstvima pa na kraju završi nesretno.
Što znači opredijeliti se za siromaštvo? Svakako to ne znači nikakav prijezir prema zemaljskim dobrima. Nije potrebno učiniti se bijednikom i prosjakom te se neodgovorno prepustiti sudbini kakvog probisvijeta da bismo ispunili ovaj Isusov zahtjev. Bog nas nije stvorio za siromaštvo i bijedu, već za puninu blaženog života. I upravo zato nam upućuje ove riječi. Poziv na siromaštvo je poziv da u zemaljskim dobrima ne tražimo blaženstvo, jer ga u njima nema. Da ne dopustimo da ta dobra zarobe naše srce, da ga sebičnost i pohlepa ne uguše te ono postane nesposobno za pravu ljubav, u kojoj je jedino istinsko blaženstvo. Evanđeoski siromasi su oni koji cijelo svoje biće žele ispuniti ljubavlju. To je cilj siromaštva. A opredjeljenje za ljubav u svijetu u kojem caruju laž i sebičnost nužno će nas dovesti u stanja patnje, boli, žalosti i progona… Međutim, tko vjeruje u snagu ljubavi, taj će sve to lako podnijeti. Blago nama kada se za to opredijelimo.
Zemaljska dobra su vrijedna. Ona su dar Božji i u određenoj mjeri nužna za život. Ali jao onome koji ih pretvara u svoje idole i u njima traži blaženstvo života. Takav će se nužno nasukati na svoje zablude te u plaču i gladi za istinskim blaženstvom spoznati njihovu ispraznost. Izvorni izraz za jao (grč. hoi), koji Isus ovdje koristi, dolazi iz sprovodne žalopojke. To će reći da četiri Isusova jao nisu prijetnja kaznom onima kojima ih upućuje nego više upozorenje da njihov izbor i ponašanje ne vodi u život već u smrt. U tom smislu je ovo njegova žalopojka nad njima, jauk zbog njihova pogrešnog izbora.
Na koncu promatrajmo samog Isusa. On je uzor blaženstva. Blaženstva koja izriče program su i usud njegova života. On je evanđeoski siromah, jer je potpuno predan volji Očevoj. Žalostan je zbog tvrdoće ljudskih srca. Gladan je naše vjere jer nam po njoj želi podariti blaženstvo života. Progonjen je zbog svoje vjernosti Bogu koja je uznemirila ohola i licemjerna srca moćnika. Međutim, njegovo uskrsnuće jamstvo je istinitosti njegovih blaženstava. Blago nama koji mu vjerujemo. Iako zbog svoje vjere s njime sada trpimo, žalostimo se i gladujemo, njegova pobjeda naša je utjeha i snaga.
