Homilija: 5. nkg. C – Na tvoju riječ – fra Josip Klarić

Danas vlada prava inflacija riječi. Mnoštvo govora po raznim sastancima i skupovima, u parlamentima, nebrojenim tiskovinama, internetskim stranicama i portalima, televizijama, radijima i drugim sredstvima javnog priopćavanja. Možda čovjek nikada nije bio toliko izložen ovolikom mnoštvu riječi, informacija i vijesti kao danas. Toliko je toga da se čovjek teško snalazi. Mnogi, posebno oni koji obnašaju odgovorne i visoke uloge u društvu, u velikim tvrtkama kao i u Crkvi, da bi pratili što se događa u svijetu informacija, moraju imati svoga glasnogovornika koji će ne samo davati pametne savjete nego će pratiti sve ono što dolazi na „tiskovnu, video i audio tržnicu“. U toj šumi nepreglednih riječi teško je razabrati koje su vijesti istinite, a koje lažne. Medijski prostor je toliko zagađen lažnim vijestima da obnašatelji vlasti traže načina kako obuzdati najezdu lažnih vijesti. Puno je riječi lažnog sadržaja i od onih od kojih se to ne očekuje pa ljudi gube povjerenje i ne mogu se tako lako pozvati ili osloniti na nečiju riječ. Tako je to danas u svijetu.

autor: Duccio di Buoninsegna (rođen. 1255-1260 umro. 1318-1319) Isusov poziv učenicima

Sigurno se pitamo: zašto je to tako? Otkuda poplava lažnih vijesti i šupljih riječi? Zašto je čovjek toliko nepovjerljiv? Što je s nama? Mogu li se ljudi osloniti na moju, našu riječ? Koliko držimo do svoje riječi?

Petar je znao na koga se može pozvati i osloniti, znao je komu vjeruje, vjerovao je Isusu i protiv svoga iskustva, pa kaže: „Na tvoju riječ, Gospodine!“ Isus nije davao lažna obećanja.

A kada se čovjek suoči s istinom, kada stoji pred takvim čovjekom, pred Isusom koji za sebe kaže: Ja sam put, istina i život!“, onda je dovoljna jedna riječ. „Učitelju, na tvoju riječ bacit ću mreže“, kaže sv. Petar Isusu u današnjem evanđelju po sv. Luki. Istina je toliko jaka da je čovjek kadar poći u nepoznato, učiniti nešto protiv vlastitog. Petar protiv svoga ribarskoga iskustva, protiv svoga poznavanja ponašanja riba, na riječ Isusovu baca mreže usred bijela dana, dakle, u vremenu kada se obično to ne radi. Petar pred sobom vidi Istinu, vidi Isusa oko kojeg se narod gura samo da čuje istinu, da čuje riječ Božju. Toliko je Petar bio potaknut mnoštvom naroda i njihovom željom da čuju Isusa, da čuju istinu, da čuju riječ Božju da je i sam stekao bezgranično povjerenje. Istina rađa povjerenje. To se dogodilo s Petrom. Petar je pun povjerenja u Gospodina, dovoljna mu je jedna Isusova riječ. On se ne obazire na svoja iskustva ni iskustva drugih ribara. Isusa je doživio kao čovjeka istine. On mu jednostavno vjeruje. Vjeruje mu na riječ.

Isus će Petrovu vjeru i povjerenje bogato nagraditi, ulovit će veoma mnogo riba. Petar, vidjevši taj veliki Učiteljev dar, u tren oka vidio je svoje stanje duše, svoju grešnost: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“

Petar je doživio da sva naša ljudska znanja i iskustva nisu ništa prema istinskoj vjeri i potpunom povjerenju. Kada se Petar oslanjao na svoju pamet i na svoje snage, uvijek je zakazao. Uvjerio se da jedino onaj koji bez pridržaja vjeruje, koji se potpuno preda Bogu pun povjerenja, taj će imati snage „izvesti na pučinu“ i mreže će biti tako pune da je prijetila opasnost od potonuća prepunih lađa.

Ovo Petrovo iskustvo uči nas da nije dovoljno znati, da nije dovoljno osloniti se samo na sebe i svoje snage, nego da se čovjek u svemu, baš u svemu, treba osloniti na Boga – što ne znači da možemo ljenčariti. Naprotiv, treba cijelu noć ribariti, a onda će Gospodin naš napor, našu praznu mrežu znati napuniti s veoma mnogo riba. U našem oslanjanju na Boga ne trebaju nas priječiti ni naši grijesi. Isus nije odbacio Petra radi njegove grešnosti. Ne, Isus ga moli da mu stavi svoju lađu na raspolaganje.

Petrov primjer pouka je nama i čitavoj Crkvi. Ništa nam neće pomoći sva naša znanja i iskustva ako se oslonimo samo na naše ljudske snage, mreže će nam uvijek biti prazne. Ali, ako budemo izvozili na pučinu i bacali mreže na Isusovu riječ, uspjeh neće izostati. Isus ne traži naše veliko znanje i iskustvo. On traži našu spremnost da na njegovu riječ možemo mirno baciti mreže u svako vrijeme s punim povjerenjem. Molimo Gospodina za ljude koji su spremni danas na njegovu riječ baciti mreže i kao svećenici, redovnici i redovnice slijediti Gospodina i naviještati evanđelje današnjem svijetu. Isus svima nama kaže: „Ne boj se!“ Ako smo spremni na riječ Božju povjerovati, mreže se mogu bacati u svako vrijeme i „ulov“ neće izostati.

fra Josip Klarić

http://www.zupagospavangrada-sibenik.hr

Pogledajte još

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Peta korizmena nedjelja B – Isus na križu otkriva svoju slavu

Evanđelje: Iv 12, 20-33 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Među onima koji …

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Četvrta korizmena nedjelja B – Iskupljenje subotama

Evanđelje: Iv 3,14-21  Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao …

Nedjeljna homilija mons. Marinka Mlakića: Treća korizmena nedjelja B – Očišćenje hrama

Evanđelje: Iv 2, 13-25 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus …