U pepelu kojim posipamo glave na početku korizme -na Pepelnicu – krije se slika prolaznosti našeg života. Toliko toga nam život svakodnevno uzima, bez namjere da nam to vrati. Da, život uzima, stalno i svakodnevno. Prolaznost ne možemo izbjeći.
Pepeo kojim posipamo glave na početku korizme – na Pepelnicu – popratimo riječima: obrati se i vjeruj evanđelju. Od čega da se obratimo? Od okrenutostima dobrima ovog svijeta. Da, ona su nam važna i vrijedna; za kruh trebamo brinuti. To i u Očenašu molimo, zar ne? No, ako tvoja okrenutost dobrima ovog svijeta postane zamka tvojoj vjeri, ako učini da zaboraviš na Boga, ako ih (dobra ovog svijeta) smatraš apsolutnim vrijednostima i na njima temeljiš život, naći ćeš se – neizbježno!- osamljen, izdan i razočaran.
Obrati se i vjeruj evanđelju! Ili: postani svjestan krhkosti našeg svijeta. Pepeo o tome govori. Otkrij potrebu za vječnim, onim što traje. Uzdigni božansko u sebi. Otkrij glad za slušanjem Božje riječi.
Pepelnica je početak korizme: Ona je vrijeme slušanja Božje riječi. Ne površnog slušanja. Slušanja koje će prodrijeti u naš um i srce; koje će nas raniti, zbuniti i posramiti; potresti i protresti. Da bi i ispravili krive stavove koji priječe da se gleda Bog.
župnik don Darko Poljak