Svjedočanstva vjernika koji su 11. i 12. listopada hodočastili Padovu, Caravaggio i Milano.

Oko sto i sedamdeset vjernika iz više župa Šibenske biskupije u subotu i nedjelju, 11. i 12. listopada hodočastilo je u  Padovu, Caravaggio i Milano. Hodočašće je predvodio don Tomislav Puljić, a program je bio prožet molitvom, katehezom i vjerničkim zajedništvom. Vjernici su se vratili ohrabreni primjerom Blažene Djevice Marije i svetaca, spremniji živjeti evanđelje u svakodnevnici. U nastavku donosimo svjedočanstva nekih od hodočasnika:

Čovjek je u svojoj naravi hodočasnik. Kroz cijeli svoj život hodočastimo prema jednom cilju, a taj cilj je onaj nebeski. Nije lako razlikovati put od stramputice, često su stramputice privlačnije i nogama I umu. Da bi put bio ispravan, potrebno je biti zagledan u Boga. Hodočašća na sveta mjesta pomažu nam održati svijest o povezanosti ljudi I Boga. Svi smo pozvani da postanemo sveti. Sveci su bili ljudi kao I mi, a svojim uzornim životom zaslužili su najveću čast.

U potrazi za nadahnućem svetima, vjernici  iz više  župa naše biskupije, predvođenih don. Tomislavom Puljićem, zaputila se na hodočašće u Padovu I Caravaggio. Tri autobusa hodočasnika (170), tijekom dvodnevnog hodočašća, obišli su sveta mjesta Padove, posjetili smo I Milano, a glavni cilj puta bio je Caravaggio. Prva i grob svetog Leopolda Mandića, nezaobilazna je postaja velebna bazilika sv. Justine. Bazilika sv. Justine u Padovi deveta je crkva na svijetu po svojoj veličini. U ovom velebnom zdanju, uz sv. Justinu (djevicu I mučenicu), svoje je mjesto pronašao  još jedan gigant Crkve, sv. Luka evanđelist. Misa pred zemnim ostacima sv. Luke, čovjek osjeti skrušenost na takvom mjestu, sama bit hodočašća.

Kada grad obiluje ovakvim svetim mjestima, ujedno I prekrasnim građevinama, lako se pretvoriti u turista-hodočasnika. Ne želiš ništa propustiti, sve treba poslikati, suvenir kupiti. Kušnja na djelu. Žao mi je što nismo zatekli otvorena vrata Svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića-malog kapucinskog samostana koji svjedoči o životu I poslanju ovog sveca niskog rastom, ali giganta svetosti. Po odlasku iz Padove zaputili smo se u Milano. Molili smo u crkvi koja se povezuje sa mjestom potpisivanja edikta o slobodi kršćana (Milanski edikt) te obišli baziliku sv. Ambrozija, mjesto  gdje je sv. Monika molila za  obraćenje  svoga sina (sv. Augustina). Ono što ovo hodočašće čini posebnim je stručno vodstvo don Tomislava koji svojim umijećem opisa  života svetaca kod slušatelja potiče stvaranje  živih slika onoga o čemu slušamo. Puni dojmova, zaputili smo se prema glavnom cilju našeg hodočašća, Caravaggiu.

U našem kraju poznato je štovanje Gospe od Karavaja, Caravaggio je njen izvornik u svakom smislu. Ovo je mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije ženi imenom Gianetta (Ivanica).

Podaci navode: Dana 26. svibnja 1432., u pet sati poslije popodne, 32-godišnja žena iz Caravaggia po imenu Gianetta, udana za Francesca Varolija – ljutitog i nasilnog muškarca – „svima poznata po svojemu kreposnomu ponašanju, svojoj kršćanskoj pobožnosti, njezinomu istinski poštenomu životu” otišla je iz sela po snopove trave za svoje životinje. Imala je teško srce jer ju je muž tukao. Tada ju je zabljesnula velika svjetlost i ugledala je kako dolazi odozgo i pored nje stoji lijepa i divna Gospa, veličanstvena, ljubaznoga lica, časnoga izgleda i neizrecive ljepote, odjevena u plavu haljinu i glave pokrivene bijelim velom. Preplavljena, Gianetta je uzviknula: „Djevice Marijo!”, a tada joj je Djevica rekla da će njezin muž promijeniti ponašanje i zamolila ju je da učini tri stvari. Prvo, da kaže svima da petcima poste o kruhu i vodi. Osim toga, moraju posvetiti subotnje poslijepodne molitvi u znak zahvale za mnoge velike milosti dobivene po zagovoru Djevice kod njezinoga božanskoga Sina. Kao potvrdu je Djevica na mjestu gdje je stajala proizvela čudesni izvor. Bolesnici su odlazili do izvora i oslobađali se svojih bolesti. Vijest se brzo proširila o moći koju je Bog vršio na ovomu mjestu po zagovoru Djevice Marije.

U večernjim smo satima stigli u Caravaggio, prekrasna vizura crkve obasjane svjetlima reflektora savršena je slika koju hodočasnik  ima u mislima pred odlazak na počinak. Zbog velikog broja hodočasnika, dio nas je noćio u hotelu koji je u sklopu svetišta dok su drugi bili u okolnim hotelima.

Caravaggio, jutarnja misa, obilazak svetišta. Ljepota na svakom koraku. Mir kojim odiše svetište je neopisivo, treba ga doživjeti. Jubilejska je ovo godina, hodočasnici mole za  milost potpunog oprosta.

Nakon blagoslova upravitelja svetišta, puni dojmova, nastavljamo prema Padovi. Vrijeme je za posjet bazilici sv. Antuna. Molitva na grobu sv. Ante, mnogi hodočasnici donose sličice svoje djece. Prekrasna bazilika prepuna relikvija, more vjernika u tihoj molitvi. Prekrasna je ovo slika koju svaki vjernik-hodočasnik zasigurno nosi u svome srcu. Upravo ovakva iskustva potiču ljude na neka iduća hodočašća.

Sa molitvom sv. Anti, sv. Luki, sv. Justini, svim sveticama I svecima Božjim, majci Mariji I našem nebeskom Ocu, zaputili smo se prema domovini. (I.M)

——–

Hodočašće u Italiju bilo je prilika za duhovnu obnovu, molitvu i kontemplaciju na svetim mjestima. Cijelim putem, na mjestima koja su posjetili i u autobusu, bila je prisutna pjesma, molitva, razgovor, druženje i zajedništvo. Hodočasnici su se vratili kući obogaćeni novim duhovnim iskustvima i ojačani vjerom, spremni nastaviti svoj život u skladu s Radosnom vijesti. (S.G.)

———

Sveti Luka pišući pismo izvjesnom Teófilu potiče nas na razmišljanje kad smo mi zadnji puta pisali nekome poruku ili pismo u kojem objavljujemo Boga? U moru poruka i fotografija koje zadnjih godina šaljemo, razmislimo kakav je njihov sadržaj.

U Milanu  pokraj  mnogih velebnih crkava,  a mnogobrojnih turista mislim da smo i na okolne ljude ostavili dojam. Pitam se kako je moguće da je tako malo vjernika pokraj tolikih velebnih crkava.  Milano je pun dućana sa, najblaže rečeno, upitnim sadržajem; kako se bliže Svi sveti posvuda su dekoracije svih samo ne svetih.

Vrlo je impresivna crkva gdje se sveti Augustin obratio. Pitam se kako su izgradili s beskrajno puno cigli tako velike građevine i onda nam kažu da je civilizacija razvijenija nego ikad prije. Danas kad pogledamo moderne građevine koje više sliče na garaže nego na hramove, ne mogu vjerovati da su ljudi prije bili primitivni, a danas su mudriji. Logičnije mi je da smo degradirali uslijed grijeha u koje smo ogrezli. (I.K)